„Zagrljaji” – autorski projekt Ksenije Zec premijerno u zagrebačkome HNK

Redateljica i koreografkinja Ksenija Zec priprema novi autorski projekt koji će premijerno biti izveden 27. veljače u 20 sati u prostoru tonske dvorane Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Projekt Zagrljaji koreografsko je istraživanje s fokusom na jednu od temeljnih ljudskih potreba: onu za tjelesnom komunikacijom, empatijom i nježnošću iskazivana kroz fizički čin grljenja, a koja izostaje u okolnostima pandemije s obzirom na mjere socijalne distance i nemogućnost tjelesne komunikacije.

Projekt nastaje u produkciji umjetničke organizacije 21:21 i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, dramaturgiju potpisuje Saša Božić, a predstavu izvode Krešimir Mikić, Petra Hrašćanec, Ema Crnić i Livio Badurina. Reprizne izvedbe slijede 28. veljače i 1. ožujka.

– Ako zagrljaj definiramo kao formu izražavanja fizičke intime, bliskosti, simpatije ili ljubavi između dvije ili više osoba, postavlja se pitanje kako zabrana dodirivanja i grljenja utječe na promjene svakodnevnog ponašanja? Mijenjamo li vez fizičkog kontakta odnos prema poimanju anatomskog krajolika vlastitog tijela? Utječe li zabrana fizičke bliskosti na promjenu kolektivnih rituala slavlja i/ili žalovanja.  
 

Tijekom zagrljaja naše tijelo izlučuje hormon oksitocin, koji inače ima veliku ulogu tijekom poroda i dojenja. Poznat i kao hormon ljubavi, on ima veliku ulogu u stvaranju odnosa među pojedincima, važan je za povezivanje te osjećaj bliskosti i povezanosti koja se stvara u ljubavnim, prijateljskim i obiteljskim vezama. Imajući to na umu, kao i složenost međuljudske tjelesne komunikacije, koreografkinja kroz temu zagrljaja kreira svojevrsne portrete ljudi koje karakteriziraju različiti tipovi intimiteta, razotkrivajući lepezu naših potreba za bliskošću, koja nam je gotovo neobjašnjivo oduzeta. – stoji u najavi projekta. 

Ideja projekta Zagrljaji nastala je mjesec dana uoči eskalacije COVID-19. Projekt se referira na stvarno iskustvo autorice i skupine njezinih prijatelja i suradnika  vezano za bolest i smrti njezinog životnog partnera. Nemogućnost grljenja oboljele osobe spojene brojnim cijevima i žicama na aparate koji postaju uključivi dio integriteta oboljelog, te traženje dijelova tijela koji su dostupni fizičkom kontaktu predstavljaju intimno individualno iskustvo. Uvođenjem mjera izolacije individualno iskustvo prerasta u kolektivno promišljanje. Sudionici projekta Zagrljaji sudjelovali su u navedenim događanjima i svjedočili posljedicama mjera izolacije koje onemogućuju kontakte u dramatičnim aspektima života kao što su bolest smrt, sahrana i žalovanje. I intimna, i ritualna grljenja iscjeljuju te se postavlja se pitanje kako nedostatak fizičkog kontakta utječe na potenciranje strahova, tjeskobe i fantazmi.

Za kostimografiju je zadužena Ana Fucijaš, a scenografiju Igor Ruf. Glazbu potpisuju Nenad  i Alen Sinkauz, a svjetlo Bojan Gagić. Fotografkinja projekta je Nina Đurđević, a producentica ispred organizacije 21:21 Tena Bošnjaković.