Tijela su mehanizmi za stvaranje nelagode „tamo vani i ovdje unutra”
U prodaji su ulaznice za drugu izvedbu plesne uspješnice koja je u Teatru &TD okupila mnogobrojne posjetitelje na svojoj premijeri.
U prodaji su ulaznice za drugu izvedbu plesne uspješnice koja je u Teatru &TD okupila mnogobrojne posjetitelje na svojoj premijeri.
Plesna predstava Tamo vani i ovdje unutra prva je suradnja plesnih umjetnica Sonje Pregrad i Ane Kreitmeyer. Dramaturginja je Ivana Sajko, scenograf i oblikovatelj svjetla Igor Pauška, a glazbu potpisuje Alen Sinkauz. Nakon uspješne i vrlo posjećene premijere, ponovno će biti izvedena 3. studenoga u 20 sati, u velikoj dvorani Teatra &TD. Zatim će 3. prosinca gostovati u Berlinu u sklopu SODA festivala.
Predstavu je podržalo Ministarstvo kulture RH, a realizirana je u koprodukciji s festivalom Perforacije i u partnerstvu s Teatrom &TD. Ulaznice se prodaju po cijeni od 50 kuna (25 kuna za studente), a rezervirati se mogu na broj 01 4593 510 ili na adresi e-pošte itd@sczg.hr.
– Ova predstava je o meni, o njoj, o rubu koji nas odjeljujući spaja, o našem susretu u kojem preispitujem namjere one druge, jednako kao što i ona preispituje moje namjere. To je predstava o nesigurnosti koju svako bavljenje drugim podrazumijeva, dakle o rubu koji nas okružuje, na pozornici, na ulici, na kolodvoru, o rubu koji nas štiti i otkriva istovremeno, o razlozima i načinima kojima ga pokušavamo prijeći, kao i o tome kako nas taj prelazak, kojemu je drugo ime dodir, mijenja, potiče, uznemirava i plaši. Ova je predstava, baš kao mnoge druge predstave što niču u ovom vremenu straha, i sama o strahu, o nepovjerenju, o zlokobnom predosjećaju u nama i oko nas, o zbunjujućem pitanju tko ga uopće proizvodi, čega se bojimo dok drhtimo pred onim što se još nije dogodilo. To je predstava o traumi koju budućnost stavlja pred nas samom činjenicom da postoji, kao što postoji i sljedeći korak, kao što postoji i sljedeći ugao, što li nas iza njega čeka, što li se tamo nastavlja ili prekida. Ovo je predstava o svemu onome što se može i ne mora realizirati kao horor i gubitak, predstava o našim neartikuliranim bojaznima, o njihovoj izmaglici, o monstrumu bez lica koji hranimo u sebi našim prenapetim iščekivanjem. Da, ovo je predstava i o napetosti, o napetosti onog ruba, o tome da nešto možda jest, a možda i nije, da će se nešto možda dogoditi, a možda će nas i zaobići, o tome da možda hoćemo, a možda i nećemo biti pošteđeni. Ovo je predstava o nečemu, o negdje, o možda, o intenzitetu nesigurnog i nepredvidljivog; u ovoj su predstavi naša tijela mehanizmi za stvaranje nelagode. Ana kaže da ova predstava nastaje iz onog što naše tijelo pohranjuje i živi, Sonja dodaje da nastaje iz panike koju osjećaš, ali ne razumiješ, iz tjeskobe svijeta koja živi na svom rubu pounutrena tijelom, ali i iz tijela koje se na taj rub privikava. – poručuju iz &TD-a.
