Selestia: studentica, glazbenica i nova it-cura hrvatske glazbene scene

Posljednjih dana ne možemo prestati slušati singl Lane Switching, iza kojeg se krije Selestija – novo ime hrvatske glazbene scene. Ovo je njen prvi singl pod pseudonimom, ali onima koji je prate od samih početaka poznatija je kao Gabriela Zrilić, studentica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Dok polako saznajete tko je Selestija i kako je izgledao njen glazbeni put do sada, poslušajte njenu novu pjesmu Lane Switching.

 

Krije li se neko posebno značenje iza pseudonima Selestiah?

Selestia je ime moje najdraže igračke jednoroga kojeg sam imala kad sam bila mala. Kad sam razmišljala o umjetničkom imenu tražila sam neko ime koje će opisivati i mene kao artista i mene kao osobu i mislim da Selestia odlično spaja ta dva svijeta. Kad sam bila mala glavni fokus u životu mi je bila moja kolekcija jednoroga na čelu s Princezom Selestiom i želja da budem pjevačica pa mi je zato drago da sam danas pjevačica koja ima ime kao njen najdraži jednorog. 
 

Koliko dugo se već baviš glazbom i je li ti teško uskladiti obaveze na fakultetu s onima u glazbenoj industriji?

Glazbom se bavim već par godina. Prvu pjesmu koju sam objavila još pod imenom Gabriela bila je Led i ona je izašla 2021. godine. Uskladiti obaveze na faksu i one vezane za glazbu mi je bilo teže dok sam snimala u Beogradu, protekle dvije godine. Sada kada sve radim u Zagrebu puno mi je lakše organizirati se i uskladiti obaveze da ni jedna sfera života ne ispašta… previše…

„Ponekad me inspirira neka zvučna riječ ili natpis, a ponekad samo mjaučem na mikrofon”

 

Odakle crpiš inspiraciju za svoje pjesme? Tko ti je glazbeni uzor?

 

Inspiraciju nalazim najčešće u nekim glupim stvarima. Često me na pisanje potakne neka situacija ili osjećaj kroz koji prolazim, a nekad samo želim biti dramatična pa preuveličam sve što mi se događa i pišem o tome. Ponekad me inspirira neka zvučna riječ ili natpis, a ponekad samo mjaučem na mikrofon dok ne dođem do riječi koje bi pasale na melodiju. 

Glazbeni uzori su mi Beyonce i The Weeknd. Za Beyonce smatram da je najveća i najgenijalnija umjetnica našeg vremena, divim se njenom glasu, njenim nastupima i njenoj radnoj etici. The Weekend je osoba koju slušam već jako dugo i obožavam njegove stare pjesme. Njih dvoje su moji glazbeni mama i tata. 
 

Tko ti je najveća potpora u karijeri? Imaš li uz glazbu i fakultet dovoljno vremena za viđanje s prijateljima?

 

Moji roditelji ogromna su podrška, ali najveću podršku dobila sam od svojih prijatelja. Najdraži osjećaj, kad dovršim neki demo, mi je pustiti ga svojoj najboljoj prijateljici Lani s kojom onda analiziram i komentiram. Uvijek mi srce zatreperi kad netko dođe kod mene i želi čuti pjesme na kojima radim. Dobivam toliku količinu ljubavi i podrške da ne znam više gdje bih sa svim tim. Često se zapitam čime sam zaslužila ovako prekrasne prijatelje i još uvijek nemam odgovor, ali očito radim nešto dobro. 

„Mogu reći da je jako lijep osjećaj znati da i drugi misle da je pjesma dobra”

 

Prije nekoliko dana izašao je tvoj prvi singl pod pseudonimom Selestia – Lane Switching, koji se ubrzo našao među najboljim novim pjesmama tjedna prema portalu Glazba.hr. Jesi li očekivala da će pjesma doživjeti ovakav uspjeh?

Nisam imala nikakva očekivanja, znala sam da je pjesma dobra, znala sam da je spot dobar, a sve ostalo sam prepustila slučaju. Uopće se ne želim zamarati nikakvim brojevima niti listama, ali isto tako mogu reći da je jako lijep osjećaj znati da i drugi misle da je pjesma dobra.
 

Prije dvije godine objavila si singl Roza svjetla, koliko se tvoj glazbeni stil promijenio od tada? Kada bi usporedila snimanje pjesme i spota za Roza svjetla i Lane Switching, bi li rekla da su ti ta iskustva bila znatno drugačija?

Otkad su izašla Roza Svjetla puno toga se promijenilo. Puno sam radila u međuvremenu i mislim da sad puno lakše i bolje pišem tekstove i zadovoljnija sam melodijama koje snimam. Ušla sam u neki svoj ritam i sad mi je malo jasnije što radim. 

Snimanje spota za Lane Switching bilo je znatno drugačije od snimanja spota za Roza Svjetla. Snimanje za LS trajalo je duže i više ljudi je bilo uključeno u cijeli proces. Roza Svjetla snimila je i editirala moja prijateljica i odlična fotografkinja Timotea Topić, a Lane Switching je snimala ekipa iz udruge Unity of colors. Na oba spota sam jako ponosna.

Sudjelovala si i na The Songwriting week-u, kako pamtiš to iskustvo i je li ti pomoglo u izgradnji glazbene karijere?

Jako zanimljivo iskustvo, bilo mi je jako kul provesti tjedan dana s mladim glazbenicima jer su svi bili nabrijani i talentirani na svoj način pa je svaka sekunda TSW-a bila ispunjena glazbom, čak i kad bismo imali pauzu uvijek bi se čulo neko mumljanje melodije ili udaranje ritma. Ne bih baš rekla da mi je pomoglo u izgradnji karijere, ali bih rekla da mi je bilo zabavno i da sam prezahvalna na iskustvu budući da sam na TSW-u upoznala svoju najbolju prijateljicu Patriciju Gašparini s kojom sam nastavila surađivati.