Neispričane priče nezapaženog muzeja u Zagrebu
"Ona je lječilište za lječive, a utočište za nelječive umobolnike."
"Ona je lječilište za lječive, a utočište za nelječive umobolnike."
Klinika za psihijatriju Vrapče u Zagrebu najstarija je psihijatrijska ustanova u Hrvatskoj, a otvorena je 15. studenoga 1879. godine
Muzej bolnice u Vrapču otvoren je već 1954. godine, no eksponati koji čine njegov sadržaj danas sakupljani su tijekom ranijih godina. Smješten je u jednom od bolničkih objekata, no još uvijek je javnosti ostao manje-više nepoznat. Otvoren je kako bi ispričao povijest klinike, način liječenja, razvoj bolnice i psihijatrije, ali i da predstavi razne priče, predmete, pojmove i činjenice kako bi se u Hrvatskoj destigmatizirale duševno oboljele osobe.
Ulaz u muzej izgleda kao čekaonica ispunjena stolovima za cvijeće i slamnatim foteljama, ilustrirana je velikom zidnom slikom originalne prve čekaonice u Vrapču. Liječničke ordinacije rekonstruirane su prema starim slikama iz arhiva bolnice. U ordinaciji se nalaze i dokumenti prve dijagnoze u Vrapču kada je utvrđeno da pacijent, mornar Ante Jurić, boluje od manije.
U prostorima muzeja posjetioci mogu vidjeti predmete koji su služili za liječenje psihički oboljelih osoba, ali i različite načine i odnose naspram psihičkih bolesnika i bolesti kroz dugu povijest klinike. Izložena su medicinska pomagala, uniforme bolničara, aparati za elektrokonvulzivnu terapiju (stroj za davanje elektrošokova), krevet s mrežom (za pacijente koji su skloni samoozljeđivanju), stare reklame prvih antipsihotika i antidepresiva u starim bolničkim ormarima, te stezulja, točnije "luđačka košulja". Prikazana je i soba za izolaciju ("krevet kavez") koja je obložena spužvom, također u svrhu sprječavanja samoozljeđivanja pacijenata. U Vrapču su se tada izvodile lobotomije i inzulinske kome. Metode liječenja bile su drugačije i terapije su trajale puno duže prije nego što su se pojavili psihofarmaci.
Muzej je podijeljen u dvije grupe: pisani (povijest i razvoj Psihijatrijske bolnice Vrapče, godišnji izvještaji, povijesti bolesti bolesnika) i slikovni dio (likovno stvaralaštvo bolesnika, keramika, slikarstvo, crteži i grafike). Pacijenti su umjetnička djela proizvodili u okviru tzv. okupacione terapije.
Prije pet godina otvorena je i Galerija Slava Raškaj u čast i spomen slavnoj (istoimenoj) slikarici koja se u bolnici liječila zbog ljubavnih problema. Galerija ujedno objedinjuje i radove pacijenata s radovima poznatih umjetnika. U bolnici su također boravili i pijanistica Marija Novaković, akademski kipar Branislav Dešković i književnici Ante Kovačić i Vladimir Vidrić.
Zadnja prostorija muzeja predviđena je kao prostor za kratka predavanja.
Muzej je ujedno i dio ponude Noći muzeja, a za posjetioce je otvoren svakim danom od 14 do 16 sati.
Iako možda izaziva neugodu za vrijeme razgledavanja, poučan je, približava i prikazuje liječenje, ozdravljenje i borbu pacijenata s duševnim smetnjama.
