Ne tako apokaliptičan smak svijeta

Žanr:

Komedija / Fantazija

Redatelj:

Seth Rogen / Evan Goldberg – Uigrani duo koji je osim odličnih „Da Ali G Showa“ i „Pineapple Expressa“ odgovoran i za „The Green Hornet“. Ta činjenica ukazuje na to da unatoč nepobitnoj kvaliteti postoji određena praznina i inkonzistentnost u njihovim radovima. Tako je i u ovom filmu koji niti je dosadan, niti u potpunosti fantastično zabavan.

Glumci:

Seth Rogen – svestrani Kanađanin već je u prvom filmu („Donnie Darko“) pokazao talent za dobar odabir uloge i naslova. Svojim stilom humora stvorio je poveliku bazu fanova, a i dalje uspješno pliva u fuziji kvalitete i novčanog utrška. To doduše možda i neće rezultirati holivudskim vrhom, ali bi redateljski iskorak mogao ići u tom smjeru.
Jay Baruchel – kad glumite samoga sebe, a pri tome još niste prepoznatljivo lice već vas svi prepoznaju tek kada se neki od likova s podsmijehom osvrne na vaša ostvarenja, onda definitivno stoji da ste dobro odglumili. Zbunjenost i kvazidruštveni odnosi sa Sethom odlično nose film.
James Franco – jedan od glumaca koji je odradio angažman u gotovo svakom žanru, od Jamesa Deana do Spidermana, i danas uživa u multiprodukciji pa samo u ovoj godini glumi u čak deset naslova što je vjerojatno i holivudski rekord. Uvijek korektan, a sigurno će jednoga dana ostvariti i korak više u karijeri.

Komentar:

Glumiti samoga sebe nekad je najteži mogući zadatak u glumačkoj karijeri i o njega su se spotaknuli mnogi entuzijasti željni ekspresnih rezultata. U ovom filmu upravo je to temeljni nosilac radnje i teško je ne zaključiti kako se ipak radi o simpatičnom uratku. Ismijavanje vlastitih uloga i loših filmova uz konstantno parodiranje nekih „wannabe“ naslova, dobro se uklopilo u apokaliptično okruženje Zemlje koja biva pogođena događajima vezanim za sudnji dan. Film je zapravo banalizirao strah od smaka svijeta i to uz viđenje istog iz perspektive života bogatih i slavnih ili u ovom slučaju – bogatih i zbunjenih. Neku preveliku dubiozu u radnji ne treba tražiti pa se bolje usmjeriti ka osnovama samog žanra koji proteklih godina stagnira poput svih ostalih.

Glumci su uloge odradili u poluzezanciji, a redateljski duo nije podbacio i vidljivo je da se ekipa jako dobro zabavljala tijekom snimanja. Ovo nije tip humora koji mi odgovara, no sudeći po velikom broju pozitivnih kritika očigledno je da je američka publika oduševljena – bilo glumačkom postavom ili već dobro uigranim konceptom Petra Pana s kojim se jedan veći dio gledatelja u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima itekako može poistovjetiti. Što je poruka filma? S obzirom na to da sumnjam kako je ovo istinski život glumaca,prije britka alegorija, onda definitivno to da se uz malo kreativnosti i puno improvizacije može dobro napuniti vlastiti račun.