Krenite na put oko svijeta uz intrigantni roman „Kći sreće”

Roman Kći sreće jedan je od mnoštva književnih uspješnica koje iza sebe ima slavna hispanoamerička književnica Isabel Allende. Nastao je 1998. godine i izvorno je napisan na španjolskom jeziku, a svoj prvi hrvatski prijevod dobio je 2001. u nakladi izdavačke kuće Vuković & Runjić koja se, uzimajući u obzir njegovu veliku popularnost i čitanost, ove godine odlučila na objavu novog, drugog izdanja.

Premda je knjiga podijeljena u 3 dijela koja kronološki prate razdoblje od 1843. do 1853. godine, vrijeme u djelu isprekidano je retrospektivnim epizodama koje usporavaju radnju, ali istovremeno je i razvijaju pružajući dosad neotkrivene detalje. Svaki se dio sastoji od 7 poglavlja s odgovarajućim imenom, pa stoga ne čudi što se uvodno poglavlje krije iza naslova Valparaíso, naziva čileanskog pomorskog grada u kojem započinje radnja.

Sveznajući pripovjedač u trećem licu donosi priču o Elizi, djevojčici koju je anonimna majka kao bebu ostavila pred kućom bogate obitelji Sommers, u Valparaíso pristigle iz Londona u vrijeme kada je Velika Britanija širila svoje kolonijalno carstvo. Iako su Elizina tamna put i crna kosa odavale čileansko podrijetlo, odgajana je i školovana kao sva engleska djeca.

 Živjela je u zatvorenu svijetu kuće svojih dobročinitelja, u vječnu prividu da nije tu nego u Engleskoj. Jeremy Sommers sve bi naručivao preko kataloga, od sapuna do njezinih cipela, i odijevala je laganu odjeću zimi, a kaput ljeti, jer se vladala po kalendaru sjeverne hemisfere.

Nitko nije ni slutio da će Eliza sa svojih šesnaest godina, trudna i zaljubljena do ušiju, krenuti u potragu za svojim odabranikom, siromašnim Joaquínom Andietom koji je poput mnogih trbuhom za kruhom otišao u Kaliforniju gdje je zavladala zlatna groznica nakon što je otkrivena velika količina ovog dragocjenog metala. Opisi nekadašnje Kalifornije iz današnje se perspektive, u kojoj ona predstavlja središte filmske industrije, tehnologije i različitih kultura, čine nevjerojatnim, a ne izostaju ni anegdote o tragačima za zlatom ili pak borbama Indijanaca i ostalih doseljenika kao u vesternima. 

 Selendra Yerba Buena, koju je osnovala španjolska ekspedicija 1769, imala je manje od petsto stanovnika, ali tek što se pronio glas o zlatu, stali su pristizati pustolovi. Za nekoliko se mjeseci to bezazleno seoce probudilo s imenom San Francisco, a njegova je glasovitost doprla i do posljednje točke na svijetu.

Pogledi na Elizinu hrabrost da napusti dom i zaputi se u nepoznato nisu bili blagonakloni jer je u ono vrijeme položaj žena bio neusporedivo drugačiji nego danas. Jedina njihova uloga bila je briga o djeci i kućanstvu, a sve što su radile bilo je ograničeno i pod kontrolom jer su od djetinjstva ovisile o očevima, a po odrastanju o muževima. Dok je svim snagama pokušavala doći do Joaquína, u planove se umiješala sudbina i Eliza je pronašla nešto što nije tražila, ali što je bilo puno važnije za pronaći – sebe i slobodu. 

Ona sama nije vidjela prednosti u udaji, supruga je muževo vlasništvo s manje prava od sluge ili djeteta; s druge strane, žena sama i bez imetka prepuštena je na milost i nemilost najgorim zlostavljanjima.

Otišla je iz Čilea s nakanom da pronađe svog ljubavnika i zauvijek se pretvori u njegovu robinju, vjerujući da će tako ugasiti žeđ za pokoravanjem i potajnu žudnju za posjedovanjem, ali više se nije osjećala kadrom da se odrekne tih novih krila što joj stadoše rasti na ramenima.

Konzervativnim stavovima o ženama kao predmetima Allende na komičan način suprotstavlja žene koje su se svojom inteligencijom i domišljatošću pokazale itekako sposobnima biti samostalne i neovisne. Riječ je o Paulini, supruzi čileanskog milijunaša koja je zahvaljujući svom poduzetničkom duhu postala bogatija od muža, i Joe Kostolomki, vlasnici prve javne kuće koja je poput cirkusa putovala od mjesta do mjesta.

„Feliciano mora biti vrlo pažljiv jer ću ga pri prvoj nepodopštini koju mi napravi ostaviti samog i osiromašenog”, šalila se u pismima Paulina.

Ništa nije tako opasno kao zloduh mašte šćućuren u ženskoj duši.

Od trenutka kada se ukrcala na brod za Kaliforniju Elizu prati kineski liječnik Tao Chi'en, ali njegova uloga nije samo da bude njezin anđeo čuvar, već da čitatelju bez uljepšavanja pokaže živopisne slike iz daleke Kine. Iz priče o njegovu životu i odrastanju može se naučiti koješta o kineskoj medicini, kulturi, tradiciji i načinu razmišljanja koji se razlikuje od zapadnjačkog. Posredovanjem ostalih likova mjesto radnje se premješta u razne krajeve svijeta, a ponekad se doima kao da čitatelj postaje vremenski putnik koji se vraća u prošlost i u njemu još neotkrivenoj zemlji promatra što se sve tamo događa. Jedan od njih je i Jacob Todd, Englez koji se zatekao na svečanosti u Čileu.

Dugi nizovi vjernika izlazili su iz crkava na čelu s družbama gospode odjevene u crno, s nosiljkama na koje su natovarili kipove svetaca u predivno izvezenu ruhu od zlata i dragog kamenja. Na jednom je stupu bio Krist pribijen na križ s krunom od trnja oko vrata. Objasnili su mu da je riječ o Cristo del Mayo, posebno dovezenom iz Santiaga za tu priliku, jer je to bila najčudotvornija slika na svijetu, jedina kadra da promijeni klimu. 

Ako želite naučiti nešto o drugim kulturama, proširiti znanje iz povijesti ili samo pratiti ljubavne i obiteljske zavrzlame, uzmite u ruke Kći sreće jer je ona jedna od onih knjiga u kojima ćete pronaći ono što tražite i svejedno ostati iznenađeni. Upravo je zato traganje riječ kojom bi se ukratko moglo sažeti 350 stranica na kojima likovi traže ono što im nedostaje – ljubav, sreću, pustolovinu, bolji život ili pak zlato. Hoće li sreća pomaziti sve uporne tragače ili je samo jedna njezina kći, saznajte čitajući.