„Kraljevstvo” bez kralja i kraljice – recenzija romana koji je oduševio Francusku
Dobra knjiga dobra je od prve stranice, a bestseler „Kraljevstvo” iz pera francuskog autora Emmanuela Carrèrea čitatelja će očarati već od korica. Otkrivamo o čemu je riječ u romanu za kojim je poludjela Francuska i koji će zauvijek promijeniti pogled na najveću svjetsku religiju – kršćanstvo.
Dobra knjiga dobra je od prve stranice, a bestseler „Kraljevstvo” iz pera francuskog autora Emmanuela Carrèrea čitatelja će očarati već od korica. Otkrivamo o čemu je riječ u romanu za kojim je poludjela Francuska i koji će zauvijek promijeniti pogled na najveću svjetsku religiju – kršćanstvo.
Roman u kojemu se sadašnjost i stvarnost miješaju s prošlošću i fikcijom došao je u ruke hrvatskih čitatelja zahvaljujući izdavačkoj kući Vuković & Runjić, a u koštac s prevođenjem na hrvatski s francuskoga jezika uhvatila se prevoditeljica Vlatka Valentić.
Mnogi su pisci inspiraciju pronašli u vjeri, ali samo je Carrère uspio čitatelja odvesti u daleku prošlost i upoznati ga s figurama koje se nalaze u temeljima kršćanstva kao da su stvarne i živuće osobe. Stoga bi se Kraljevstvo moglo nazvati povijesnim romanom, ali čitajući o životima protagonista – svetoga Pavla i evanđelista Luke – prepunim izazova i anegdota, također se može osjetiti dašak pustolovlja.
– S jedne strane imamo malene ljudske živote, s druge veliku teologiju. Pavao je bio genij i dizao se daleko iznad običnih smrtnika, a Luka jednostavan kroničar koji se nikada nije nastojao istaknuti.
– Slutim da će me, kada ova knjiga izađe, ljudi pitati: No dobro, jeste li vi na kraju kršćanin ili niste? (...) Mogao bih se izmotavati, reći da sam se pomučio napisati ovu knjigu baš zato da ne moram odgovarati na to pitanje. Da ostane otvoreno pa neka si ljudi misle. To bi bilo u mom stilu. No radije ću odgovoriti. Nisam.
– No hoće li film biti dobar ne ovisi o vjerodostojnosti scenarija, nego o snazi prizora, a Luki na tom terenu nema premca: prepuno prenoćište, jaslice, novorođenče koje poviju i polegnu u korito, pastiri sa susjednih brda koji se u povorci dolaze diviti djetešcu kad ih anđeo obavijesti... Kraljevi mudraci su Matejevi, vol i magarac mnogo kasniji dodaci, no sve je ostalo izmislio Luka i uime bratovštine pisaca ja kažem: svaka čast.
– U svakom slučaju, većina više nije vjerovala, kao što ni većina nas više ne vjeruje u kršćanstvo. (...) U Zeusa koji maše munjom vjerovali su kao što djeca vjeruju u Djeda Mraza: ni dugo ni iskreno.
– Govorio je: gusjenica si kojoj je suđeno da se pretvori u leptira. Kad bismo gusjenici mogli objasniti što je čeka, sigurno bi teško shvatila. Bojala bi se. Nikomu nije lako prestati biti što jest, postati nešto dugo.
