Književna grupa 90+
„Što ima za reći novi naraštaj?“
„Što ima za reći novi naraštaj?“
Dok se, sada već davnih 90-ih, na Balkanu raspadala bivša Jugoslavija, rađala se nova generacija suvremenih hrvatskih književnika. Okupljena oko strasti prema literarnom stvaranju i svedena na zajednički nazivnik svojega desetljeća, ova se skupina mladih odlučila na smjeli samoproboj.
Riječ je o Književnoj grupi 90+, osnovanoj pod okriljem Lane Bojanić i Josipa Razuma, dvoje zaljubljenika u košarku, ali prvenstveno u čitanu i pisanu riječ.
Pažljivim odabirom, uz ponešto slučaja, skupina je izbrojala deset pionira – danas mladih i već kompleksnih autora, a sutra, jednostavno, kvalitetnih pisaca.
Plusovci, kako im je omiljeno ime, žele da ih se čuje. Njihove riječi i stihovi to svakako zaslužuju. Tako su im javna čitanja vlastitih djela postala životnim stilom. Čitaju jedni drugima, ali i za javnost. Gostuju svugdje pomalo, želeći svoju ljubav prenositi dalje.
Prvi javni nastup zbio im se lani u svibnju, kada ih je ugostio Caffe bar „Tituš“. Otada su putovali svakamo i čitali mnogim ušima, a među posebnijim pojavljivanjima im je ono u terapijskoj literarnoj grupi Psihijatrijske bolnice Jankomir.
Predstoji čitanje zagrebačkom „Ksetu“ 26. siječnja. Kao gosti su pozvani svi znatiželjni umovi i ljubitelji ljepote mlade književnosti.
Inače, Plusovci svoje radove rado izlažu i na web-stranici, a može ih se i tradicionalno lajkati na Facebooku.
Trenutno u potrazi za izdavačem koji će ih voljeti, žele svoje radove okruniti zbornikom. Zato, izdavači, ako ovo čitate, razmislite o ulaganju u književnu sadašnjost.
A kako sve ne bi ostalo na ovom rekla-kazala tekstu, evo i djelića plusovskog stvaranja, preko kojeg možete pobliže upoznati ove divne mlade ljude - Lanu Bojanić, Maju Černeli, Jakoba Filića, Mariju Janković, Vedrana Jurića, Antonia Karlovića, Laru Mitraković, Antu Nenadića, Josipa Razuma i Vigora Vukotića.
Za sebe će reći da su žanrom i stilom različiti te da se kod svakog od njih već kristalizira osobni štih. Veže ih, ipak, učinak izražavanja općeg na apstraktan način i prebiranje sitnica iz životne stvarnosti kojima ističu dužnu posebnost.
Potrebu za upravo generacijskim određenjem obrazlažu žudnjom svakog naraštaja da obilježi neodgovarajuću klimu koja ga je zatekla, čime se uistinu mijenja zatečeno vrijeme, stvoreno od generacija koje su prethodile.
