LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Zagrebačko kazalište mladih ugostilo afričke dramske umjetnike

Karakašev Snajper na drukčiji način

Predstava Snajper izvedena je u okviru ciklusa Europsko kazalište u Zagrebačkom kazalištu mladih, a dan nakon i na Marulićevim danima u Splitu. Nastala je u koprodukciji Yeyotheatre Abidjana iz Obale Bjelokosti, Novog kazališta iz Zagreba te Mini teatera iz Ljubljane.

Predstava Snajper izvedena je u okviru ciklusa Europsko kazalište u Zagrebačkom kazalištu mladih, a dan nakon i na Marulićevim danima u Splitu. Nastala je u koprodukciji Yeyotheatre Abidjana iz Obale Bjelokosti, Novog kazališta iz Zagreba te Mini teatera iz Ljubljane.

Došli su iz zemlje u kojoj odlasci u kazalište nisu svakodnevica.

Snajper Damira Karakaša u koprodukciji Compagnie Yeyotheatre iz Abidjana, Obala Bjelokosti igrao je ovaj vikend u Zagrebu u okviru ciklusa Europsko kazalište u Zagrebačkom kazalištu mladih, ali i Splitu te Kaštel Starom. Razgovarali smo u Zekaemu s redateljem predstave Ivicom Buljanom. Evo što kaže o pripremama:

Bilo je intenzivno. Radili smo mjesec i deset dana svakodnevno na različitim lokacijama. To je neka draž ove predstave. Radio sam izbor od otprilike četrdesetak glumaca koji su se pojavili na audiciji.“

Buljan dodaje kako audicija nije bila klasična, ali i da su predstavu pripremali na različitim mjestima. Tako su radili pod stablima, pod papajom, igrali u učionicama, ali i u nekim napuštenim halama. Glumci iz družine Yeyotheatre govore isključivo francuski jezik, no to nije bila prepreka da publika s njima dijeli emocije.

Misao je bila stvoriti družinu koja će biti pokretna, po uzoru na onaj teatar 60-ih godina, kada je najvažnije bilo doći do publike koja nema mogućnost doći do kazališta. Teatar je u Obali Bjelokosti prilično devastiran kao cijela javna infrastruktura, kulturna, zdravstvena obrazovna.“

Snajper1
 

FOTO: Zekaem

No to ovih četvero glumaca, koji su akademski obrazovani, nije spriječilo u ljubavi prema kazalištu. I sam redatelj kaže:

„Vrlo je važno dati kazalištu impuls i pokazati da kazalište nisu samo one zgrade kakve postoje u Abidjanu, veliki teatri, velike pozornice. Nego da teatar, što nas je zapravo i naučila Afrika – teatar postoji tamo gdje postoje glumci“.

A ovim glumcima sasvim je dovoljna ogoljena i siromašna scena. Radnja se odvija u nekom izmišljenom vremenu, ali lako stvarnom i realnom. Glavni likovi su Muki i njegova trudna djevojka Sunčica koji trebaju izvršiti naručeno ubojstvo predsjedničkog kandidata. Tako bi zaradili i otišli živjeti u Pariz – grad koji je u predstavi idealizirano i mitsko mjesto boljih prilika. U radnju se upleće student koji slučajno dođe u stan u kojem borave Muki i njegova djevojka. Tada kreće univerzalna borba s idealima, željama i vrijednostima. Snajper je cijelo vrijeme u Mukijevim rukama i postaje predmet njegove borbe sa svijetom, ali i samim sobom.

Oni nastupaju i igraju do kraja. Ima u tom načinu glume, nečeg tradicionalnog što dolazi iz afričkog načina pripovijedanja, priče i plesa. A onda se to u jednom trenutku diže na neki viši nivo. Sve je spoj jedne impulzivnosti, eklektičnosti s nekom školom.“

Snajper2
 
FOTO: Zekaem
 
 

Tekst je napisao Damir Karakaš, a redatelj kaže da mu je upravo takav tekst došao kao sjajan materijal. 

„Bez obzira na različitosti koje nas dijele kulturne, političke i ekonomske postoji nešto između postkolonijalnog sistema u kojem likovi žive i ovog našeg tranzicijskog u kojem se neke kolektivne vrijednosti, a pogotovo solidarnost obeshrabruju i uništavaju. Ova predstava je zov, vapaj neke mlade generacije koja uviđa potrebu za revolucijom, ali je više nije u stanju artikulirati. U toj želji za promjenom uništava samu sebe. To je neka univerzalna tema koju susrećemo i u Americi, Rusiji, Africi i Hrvatskoj. I to je ono što ovom tekstu daje univerzalnu vrijednost.“

Kazališni Snajper je donio neke nove emocije, plesne korake i kazlišnu kulturu u Hrvatsku. Compagnie Yeyotheatre planira afričku kazališnu turneju, ali im je izgledno i gostovanje u Americi. Jezična barijera između publike i glumaca publici nije problem nego izazov. Tako svima onima koji ne govore francuski jezik samo ostaje prepustiti se kazališnoj igri i čistim emocijama.

FOTO: ZEKAEM