Jack Ryan našeg doba

Nemate pojma tko je Jack Ryan? Iskreno, dok mi u traileru nije osvanuo odnedavno pokojni Tom Clancy i dok se guglovski nisam podsjetio filmova u kojima se ta uloga pomalo generičkog anglofonog imena pojavljuje, ni ja se nisam sjetio. Holywood s ovim filmom, čini se, definitivno i od Jacka Ryana pokušava napraviti prepoznatljivo lice s plakata i ime koje će odzvanjati u ušima. A s obzirom na to koliko se film neupečatljivo i neoriginalno utapa u sivilo crno-bijelih američkih akcića, postoji solidna šansa da ćete ostati u neznanju.

Deder sad kad sam prizvao dotične uloge, ima da i vi znate gdje ste to već možda čuli za dobrog vojaka Jacka Ryana. Lik je u filmskom moratoriju već gotovo 12 godina, pa sada u bondovskoj svevremenskoj maniri njegov mit dobiva aktualizaciju u tekućim geopolitičkim zbivanjima. Sjećate li se Aleca Baldwina u kultnom Lovu na crveni oktobar iz 1990.? Ili Harrisona Forda u Patriotskim igrama i Neposrednoj opasnosti? Ili pak, nešto recentnije, Bena Afflecka u Cijeni straha? U svakom od tih filmova idealiziranog američkog junaka Jacka Ryana okolnosti bacaju iz mirnih obavještajnih zadataka za CIA-u u grotlo opasnosti od kojih spašava američku djedovinu. Jack Ryan, po izvornoj predaji Toma Clancyja, rođen je 50-ih godina i rano je vojno umirovljen nakon helikopterske nesreće. CIA ga kasnije regrutira kao ekonomskog analitičara, no sudba ga opet baca na frontu "obrane američke slobode". Ovaj se recept ponavlja za svakog od gore navedenih Ryana, svaki put kulminirajući u nekom drugom bezobraznom antiameričkom ispadu.

Recept ovdje dobiva dvadesetprvostoljetni reboot. Jack Ryan (Chris Pine) mladi je makroekonomski wunderkind kojega pad WTC-a inspirira na napuštanje poziva i odlazak u Afganistan. Nakon što njegov helikopter biva srušen, a on ostane ozlijeđene kičme, pri oporavku mu pomaže buduća djevojka Cathy Muller (Keira Knightley), a zapaža ga i CIA-in agent Thomas Harper (Kevin Costner), koji vrijeme ubija švrljajući kroz poluzavršene doktorske disertacije (koje, sudeći po kasnijim dijalozima, zapravo ne razumije). Ryan je na temelju svoje prijeratne aktivnosti regrutiran u CIA-u kao analitičar na Wall Streetu, gdje godinama djeluje pritajeno, skrivajući od svih svoje članstvo, sve dok ga neočekivano kretanje dolara i nepravilnosti poslovanja partnera njegove pandan korporacije ne potjeraju u Moskvu.

Ispostavlja se da prijetvorni Rusi, kombinacijom insider tradinga i terorističkog napada, pokušavaju Amerikance potpunim kolapsom dolara ekonomski "oženiti", kad nas već povijest američkih akcijskih filmova uči da ne mogu nikako drugačije. Ryan već po dolasku na Domodedovo prolazi kroz sito i rešeto, a uskoro mu se tamo pridružuje i njegova jadna djevojka, ništa ne sluteć', pomišljajući naravno na nedaće prizemnije naravi. Glavnog negativca filma Viktora Čerevina, iliti alfa-Rusa, glumi sam režiser filma Kenneth Branagh, koji nam demonstrira da tragikomični ruski naglasci u Holywoodu nisu nimalo mrtvi, i to u maniri koje se ne bi posramio ni naš alfa-Rus Rade. Kao produženoj ruci ruske vlade, na njegovoj je korporaciji da američku ekonomiju baci na koljena. Čerevin je Ryanov antipod, kao veliki patriot, pronicljiv ekonomist i ranjeni ratni veteran, ali je primarno poročna seljačina, a na svoju žalost nije ni ljepotan kao naš polivalentni plavi protagonist. I dok se Čerevin hrani nekakvim površnim aluzijama na Ljermontova, publika, naravno, ne gubi iz vida tko je pravi "junak našeg doba". Film potom prelazi iz ekonomske intrige u akcijske sekvence i u toj se domeni zadržava ostatak filma, primarno se fokusirajući na terorizam u izvedbi hladnokrvnog Rusa Aleksandra Borovskog (Alec Utgoff).

Ovakav film ne bi me iznenadio prije 15-20 godina, dok je holivudska akcijska produkcija još uvijek bila žestoko zarobljena u hladnoratovskom dualitetu i američka paranoja Toma Clancyja aktualna. Ova zakašnjela instalacija pak vrvi klišejima u mjeri u kojoj više nije ni smiješno. Neke su priče takvih sadržaja da će, ako ih pokušate aktualizirati, naprosto izgledati kao anakronizmi. Savršen primjer: Jack Ryan.

Valja li što u ovom filmu? Malo toga. Likovi su potpuno jednodimenzionalni. Chris Pine, nakon što je nedavno zasjeo u kapetansku stolicu najpoznatijeg intergalaktičkog dase Jamesa T. Kirka, izgleda da se uhljebio u reboot franšizama. Problem je što se u oba filma uloge prilagođavaju njegovu kaubojskom stilu. Nadam se za njegovo dobro, jer ne mislim da je jedino za taj stil sposoban, da ga posao neće tjerati da sljedećih 10 godina glumi "sebe". Knightley i Costner u filmu su uglavnom potrošeni. Veza između Pinea i Knigthley klišejizirano se svodi na nekoliko fraza koje u njihovoj komunikaciji odjekuju tijekom filma. Costnerova uloga mentora agenta nakon sredine filma maltene ga svodi na benavog statista. I, naravno, Kennethe Branaže, što ti je ovo trebalo? Od Hamleta do tipiziranog Madr Raša tajkuna duboko je posrnuće, na stranu volja da se ovako nešto uopće režira.

Zapravo, ispravit ću se. Generički gledano, Jack Ryan je sveamerički svesposobni ideološki heroj čije ste inkarnacije pod različitim imenima gledali opet, i opet, i opet, i još malo poslije svega toga. Čemu više? Ostanite doma.