HNK se oprašta od Marije Crnobori
“Glumac je čarobnjak koji od pisanih riječi stvara žive ljude”, riječi su Marije Crnobori, velike glumice koja nas je napustila 21. listopada.
“Glumac je čarobnjak koji od pisanih riječi stvara žive ljude”, riječi su Marije Crnobori, velike glumice koja nas je napustila 21. listopada.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu odalo je počast Mariji Crnobori, velikoj glumici koja je svojim kreacijama oduševljavala brojne generacije, a napustila nas je u utorak, 21. listopada.
Njezine uloge u širokom rasponu dramskih djela od grčke klasike do Goethea, uz suvremene pisce, trajno su obilježile sredine u kojima je živjela i stvarala.
Rođena je 1918. godine u Banjolama, ribarskom selu pokraj Pule. Pohađala je stručnu učiteljsku školu, a 1942. je završila Glumačku školu u Zagrebu kao Gavellina učenica. U angažman u Hrvatskome narodnom kazalištu primljena je na drugoj godini studija (1940.)
Od prvih nastupa u manjim ulogama razvijala je istančani smisao za njegovanje govorne fraze i psihološko nijansiranje likova. Tijekom šest godina rada u HNK u Zagrebu ostvarila je zapamćene glumačke kreacije u predstavama Spletka i ljubav (Schiller), Zanat gospođe Warren (G. B. Shaw), Očinski dom (Katajev), Majka (Čapek).
Godine 1946. odlazi u riječki HNK gdje nastupa tijekom jedne sezone, istaknuvši se ulogom Laure u Krležinoj drami U agoniji, da bi 1947. zajedno s redateljem (i suprugom) Markom Fotezom otišla u Beograd gdje se osnivalo Jugoslavensko dramsko pozorište u kojem će raditi sve do odlaska u mirovinu 1983. godine Na beogradskim kazališnim daskama stvorila je nezaboravne likove Sonje, Antigone, Fedr , Lady Macbeth, Klare, Deše, Ines, Lady Chiltern, Regan, Eboli, i desetine drugih.
S velikim žarom sudjelovala je i na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje je također ostvarila velike glumačke kreacije u Shakespeareovim dramama Hamlet (kao Ofelija), te Sna ljetne noći (kao Titanija), Infantkinje u Corneillovom Cidu, te naročito Goetheove Ifigenije. Njezin posljednji glumački nastup na Dubrovačkim ljetnim igrama bio je u predstavi Kralj Edip (Sofoklo) gdje je još jednom očarala internacionalnu publiku svojom Jokastom na terasi tvrđave Sveti Ivan.
Visoka, dostojanstvena držanja i nepresušne glumačke energije, Marija Crnobori je bila vladarica scene koja nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Briljantna dikcija, odmjerene geste i duboko proživljene emocije neke su od karakteristika njezine umjetnosti kojima je plijenila pažnju i kritike i publike. No, nakon napuštanja kazališnih daski, Marija Crnobori je započela, po vlastitim riječima, “životić”, koji nam se otkriva u objavljenim uspomenama, ostajući do kraja uspravna i dostojanstvena i krajnje jednostavna, uz dozu humora i autoironije.
Proživjevši dug i ispunjen život, Marija Crnobori je primjer velike umjetnice koja nam je u nasljedstvo ostavila ne samo svoje uloge, nego i dostojanstven život lišen patetike i gorčine; scenski i svakodnevni život iz kojeg se puno toga može naučiti.
