Big Brother na stvarni način – serija koja propituje možete li pobjeći nadzoru
Cilj ove serije upravo je preispitati premisu – je li istina da doista nijedan građanin nije privatna osoba i da ne može pobjeći orvelovskom oku Velikoga Brata (pročitati knjigu 1984, nemojte gledati ono smeće od reality showa).
Cilj ove serije upravo je preispitati premisu – je li istina da doista nijedan građanin nije privatna osoba i da ne može pobjeći orvelovskom oku Velikoga Brata (pročitati knjigu 1984, nemojte gledati ono smeće od reality showa).
Možete li nestati bez da vas itko nađe? Imate li potrebne vještine da izbjegnete sve kamere? Je li Velika Britanija izgubila privatnost uvođenjem CCTV nadzornog sistema? Sve su ovo pitanja koja postavlja nova serija Hunted, čija je premijera bila prije dva tjedna na Channelu 4.
Britanski CCTV (closed-circuit television) najsofisticiraniji je na svijetu. Iako Velika Britanija nije prva zemlja s ovakvim nadzorom (prvi CCTV isproban je u Njemačkoj već 1942. godine, a jedan od prvih gradova koji je uveo nadzor bio je New York u 60-im godinama prošlog stoljeća), u 2011. godini procijenjeno je da ova zemlja sadrži oko 5,9 milijuna kamera, odnosno na 11 stanovnika dolazi jedna kamera (podaci uvelike variraju od godine do godine jer nitko nije siguran koliko je kamera doista postavljeno). Nisu sve kamere državne – mnogo tvrtki i pojedinaca upotrebljava nadzor za zaštitu vlastitog posjeda. One koje jesu državne imaju višestruku primjenu – nadzor prometa, cesta i vladinih posjeda, a glavni argument za upotrebljavanje nadzora svakako je sprječavanje kriminala.
„One nation under CCTV“ osvanulo je u travnju 2008. godine na jednoj građevini u centru Londona. Autor joj je bio poznati britanski grafit majstor Banksy, koji već godinama uspješno bježi od ovog video nadzora. Cilj ove serije upravo je preispitati ovu premisu – je li istina da doista nijedan građanin nije privatna osoba i da ne može pobjeći orvelovskom oku Velikoga Brata (pročitati knjigu 1984, nemojte gledati ono smeće od reality showa). 14 volontera odlučilo se zainatiti sustavu. Misija? Nestati. Ne ostaviti traga, izbjegavati kamere i sakriti se na mjesec dana. Nagrada je „sense of accomplishment“, dokaz da ljudi ipak nisu moderni robovi.
Orwellov Big Brother, FOTO: whale.to
Kako bi sve bilo zanimljivije, Channel 4 okupio je tim sazdan od bivših stručnjaka za hvatanje kriminalaca. Vođa tima je Brett Lovegrove, bivši šef protuterorističkog ureda za grad London, koji iza sebe ima zavidan životopis (provjerite mu LinkedIn profil). Lovegrove je blisko surađivao s producentima serije kako bi što više približio format stvarnim potragama i potjerama kojima je svjedočio u 30 godina bogatoj policijskoj karijeri. U timu se nalazi i Peter Bleksley, osnivač tajne službe unutar Scotland Yarda tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća. Bleksley je većinu svog života proveo na tajnim misijama, prerušavajući i infiltrirajući se u razne kriminalne mreže, a neko je vrijeme proveo i u programu zaštite svjedoka, tako da najbolje zna kako funkcionira um osobe koja nastoji pobjeći od različitih struktura. Uz ovu dvojicu čelnika nalazi se niz stručnjaka zaduženih za procjenjivanja i profiliranje bjegunaca, praćenje mobitela, istraživanje navika proučavanjem povijesti korištenja mobitela i kompjutera i slično.
Serija je podijeljena u šest dijelova te u svakom dijelu nastoji predstaviti barem trećinu volontera-bjegunaca. Avantura bjegunaca počinje dolaskom kamermana koji obavještava osobu da je potraga upravo počela. Taj kamerman ujedno je osoba koja s bjeguncima ostaje dok ne budu ulovljeni (ili dok bjegunci doista ne izmaknu profesionalcima). Dok s jedne strane pratimo kako se bjegunci užurbano spremaju i kuju planove o nestanku, s druge strane možemo vidjeti odvijanje brifinga. Tim se okuplja u uredu, a informacije koje dobivaju jednostavne su – fotografija osobe i njeno ime, datum rođenja te mjesto prebivališta. Sve ostale informacije tim će pribaviti od obitelji i prijatelja bjegunca, ali i od najmoćnijeg oružja današnjice – interneta.
CCTV je posvuda, FOTO: Channel 4
Dok pratite potjeru, zapravo vam na um dolazi previše pitanja – prisluškuje li vas tko, prati li tko što radite na internetu, kraj koliko ste kamera prošli ovoga tjedna i koliko vas očiju je promatralo kroz te kamere? Odgovori na ova pitanja su: vjerojatno, da, nebrojeno puno. Moderna vremena možda imaju obilježja znanstveno razvijenije, medicinsko uznapredovale civilizacije, no tehnološko poboljšanje o kojemu danas ovisimo na nebrojene načine ima i svoje negativnosti. Sve što možemo zaključiti jest: svaki se naš korak promatra. Emma Channell, jedna od bjegunaca, odlično je to uokvirila u intervjuu za magazin Wired:
„Svi se osjećamo sigurno zbog CCTV-ja i mogućnosti da zbog video nadzora dobijemo odgovore do kojih inače ne bismo došli sami, no mislim da ne razumijemo koliko je naše osobnosti dostupno drugim ljudima i kako nas se veoma lako može pratiti.“
I dok promatrate u čemu sve bjegunci griješe, kujete vlastiti popis. Ako se ikad nađem u bjegu, moram odbaciti svu tehnologiju, ne nazivati svoje bližnje, otići u prirodu, izvan dosega kamera. Ne smijem podizati novac s bankomata, trebam ponijeti osnovno, ne smijem se kretati vlastitim vozilom po javnim cestama. Najjednostavnije – treba se vratiti na mindset koji je vladao 80-ih i 90-ih. No, stručnjaci tijekom serije objašnjavaju da se ljudi teško mogu odviknuti od načina života koji trenutno vlada. Uvijek ćemo htjeti provjeriti je li sve u redu s bližnjima, uvijek ćemo biti vezani uz tehnologiju za preživljavanje. Ovaj kratki serijal možda će vas natjerati da se na trenutak odmaknete od tehnologije ili vas osvijestiti da ništa, na kraju, nije skriveno.
One world under CCTV.
