„Angelin prah” – biografija o teškom životu koja nosi poruku o boljem sutra

Učitelj Frank McCourt proslavljen je biografijom Angelin prah nakon što je za nju dobio Pulitzerovu nagradu. Riječ je o knjizi memoara objavljenoj 1996. godine koja je osvojila svijet, a u Hrvatskoj je doživjela čak tri izdanja. U prijevodu Zlatka Crnkovića izdaje ju Egmontova biblioteka Puls.

Autor je, kako navodi na početku, ovu knjigu posvetio svojoj braći Malachyju, Michaelu i Alphonsusu, čije je odrastanje obuhvaćeno radnjom. U fokusu je radnje Frankov život, koji nije bio nimalo jednostavan i lak, od najranijeg djetinjstva do njegove 19. godine.

Pratimo začetak imigrantske obitelji 1930-ih godina u Americi. Otac Malachy, koji očito ima problema s alkoholom, ima teškoća s pronalaskom posla, a zatim, ako ga i pronađe, teško ga zadržava. Često se događa da novac potroši u kafiću, iako je svjestan da ga obitelj čeka gladna kod kuće. Frankova majka Angela žali i pati zbog njihove sudbine te je vidljivo da je svjesna da ih u ovakve teške situacije dovodi muž zbog svojih iskušenja. Obitelj koja na početku ima petero djece gubi jedno i odlučuje se vratiti u Irsku.

Nažalost, same godine povratka nisu doprinijele miru i blagostanju obitelji jer se uskoro sprema rat, tako da Irska za njih postaje teža zemlja za preživljavanje. Najveći vidljivi problem jest siromaštvo zbog kojega stanuju u trošnoj kući koja nije pogodna stanovanju, pogotovo male djece, te ona često odlaze gladna u školu. Kasnije zbog neuhranjenosti i teških životnih uvjeta, nažalost, umire još djece. Ne želimo vam pokvariti čitanje te stoga nećemo otkrivati više detalja, no nadamo se da smo vas uveli u atmosferu problematike.

Ove socijalne probleme možemo vidjeti i danas u društvu, što je jako žalosno. Inače, kažu da kada ti se vrata zatvore, obično se otvori prozor. Frankova obitelj nije imala tu sreću te je ostala sama bez ikakve pomoći. Upravo je on još u najranijem djetinjstvu upoznao koliko život može biti surov i težak i koliko je baš zbog toga važno pronaći sreću i zadovoljstvo u malim stvarima.

Iako je samu radnju moguće opisati kao depresivnu, mi smo uživali čitajući je jer daje nadu u bolje sutra. Dragi knjigoljupci, svakako imate našu preporuku za ovu knjigu, a vama koji ne volite čitati otkrit ćemo jednu zabavnu činjenicu. Naime, još 1999. godine slavni redatelj Alan Parker ekranizirao je ovaj roman i tako nam omogućio popratiti ovu radnju preko sedme umjetnosti.