Znanstvenik s IRB-a obratio se nastavnicima koji ne žele mjere u školama
U objavi na svom Facebook profilu reagirao je na apel nastavnika da se u novu školsku godinu krene bez ikakvih mjera vezanih uz sprječavanje širenja koronavirusa.
U objavi na svom Facebook profilu reagirao je na apel nastavnika da se u novu školsku godinu krene bez ikakvih mjera vezanih uz sprječavanje širenja koronavirusa.
U svojoj se nedavnoj objavi osvrnuo na nastavnike koji su uputili apel da se u novu školsku godinu uđe bez mjera poput nošenja zaštitnih maski, bez održavanja distance i bez cijepljenja.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Dragi nastavnici,
neki od vas me se sjećaju s prosvjeda na Trgu, neki ste me slušali na vašim usavršavanjima koja prolazite svake godine, ili ste samo čitali ove moje pisanije po internetu. Svi koji ste me čuli ili mrvicu bolje upoznali dobro znate koliko cijenim i poštujem vašu profesiju, vaš poziv i vaš rad. Neki od vas, moji fizičari, možda znaju i da sam kao tadašnji dopredsjednik Hrvatskog fizikalnog društva napisao višemilijunski projekt u kojem je težište promocije fizike bilo na nastavnicima fizike. Nažalost, više ministarstava se posebno potrudilo ne samo da ne prođe taj projekt, već i da nestane naše Društvo. Znamo svi jako dobro gdje živimo.
Ali ne pišem vam to zato da bih vam kukao zbog toga. Pišem vam zato da znate zašto sam ovaj tekst sa slike, apel jednog od nastavnika vezano za koronu, doživio kao osoban poraz i kao borac za prava nastavnika, i kao netko tko je dobar dio svoje karijere posvetio promociji znanosti.
Na slici koju je neki vaš kolega podijelio je dijete koje na ploči piše da ne želi maske, distance, testiranja, niti cijepljenja i da, ako se to ne ispuni, klupe će ostati prazne.
Maske nam svima već idu na živce, a kad ih moramo nositi po cijeli dan je totalna katastrofa. Što se tiče distance – OK, od nekih ljudi mi je blagotvorna, ali ozbiljno je loša, tako da se i tu slažemo. Stalna testiranja su koma, lažno pozitivne da i ne spominjem (nedavno se to meni dogodilo – totalna koma jer nam je zbog toga propalo to što sam ja trebao raditi).
Sve to navedeno, kao što dobro znate, epidemiološke su mjere kojima se pokušava spriječiti širenje virusa kako bi se što manje ljudi zarazilo i riskiralo ozbiljnije komplikacije, hospitalizaciju, tzv. long covid i... ono najgore. Te mjere su nam trebale poslužiti dok se ne napravi cjepivo.
I sad kad konačno imamo to glupo cjepivo, autor slike djetetu u usta stavlja i to da neće ni cjepivo.
Ljudi, znam da je teško. I vama i djeci i roditeljima i svima. Političari nas maltretiraju. A mediji nas ubijaju.
Gledam neki dan nekakav dnevnik, što li, i na početku neki deda od sto godina objašnjava da je dobro da se ljudi cijepe. Izgleda mi totalno drag i simpatičan, ali nije mi baš pretjerano uvjerljiv. Nakon toga nam vodeći čovjek u vladi objašnjava da se trebamo cijepiti. Što bi reko' Balašević, od tebe bato ni aspirin. I na kraju, prosvjedi u Francuskoj. Govori neka mlada simpatična psihologica (dakle, i pametna) iz neke bolnice da je ovo eksperimentalno cjepivo i da ne želi da ljudi budu pokusni kunići i da ni jedna država nema pravo nametati obavezu za cijepljenje. Vrlo je slično bilo i kad sam jučer, prekjučer gledao. Nakon takvih priloga pravo je čudo da se kod nas itko cijepio.
Ono što ne znate, a ja sam naučio na teži način, je da su nam mediji prožeti antivakserima. Neki su se, što se ono kaže, outali nedavno, mnogi još uvijek nisu. A dio njih takvih te svinjarije ne rade iz uvjerenja nego isključivo zbog para – teška nuspojava od cjepiva je toliko rijetka stvar da je to prava vijest, bit će klikova i gledanosti, a preminule od kovida gotovo da više nitko i ne broji. Samo nerviraju i čitatelje i gledatelje.
Naša je psihologija da kad nam je teško, kad nam je najteže, da ćemo stisnuti zube, zanemariti sve probleme i nevolje i nastaviti se boriti. Pokušat ćemo živjeti normalno. I to je najčešće dobra psihologija. I ja je koristim. U našem sastavu znanosti i obrazovanja, a bome i našoj državi, ne znam kako bismo drugačije mogli preživjeti. Ali sad nam je ta psihologija počela raditi štetu.
Problem postoji i zove se virus koji je novi za nas pa prelako probija naš imunosni sustav. Naša je prirodna reakcija, evolucijski poriv koji je usađen duboko u nas kao u samo još jednu vrstu koja živi na ovom planetu, da radimo sve normalno kako je bilo i ranije. Da živimo. To rade sve životinje u takvoj situaciji. Neki će preživjeti i postati otporni, neki neće. Djeca ovih koji prežive naslijedit će otpornije imunosne sustave pa će i oni lakše preživjeti virus u budućnosti. To je evolucija putem prirodne selekcije.
No naša je vrsta uspjela razumjeti kako funkcionira priroda i preokrenuti prirodne mehanizme u nama u našu korist. Skužili smo da naš imunosni sustav samo treba malo bolje upoznati s bezazlenim dijelovima virusa i taj sustav će ga kasnije moći brže prepoznavati i brže se početi boriti s njim. I imat ćemo puno manje problema.
Vi ste ti koji uče svu našu djecu kako smo uspjeli razumjeti kako funkcionira priroda. Vi ste ti koji ih učite kako funkcionira naš um i zašto imamo prirodan poriv da se pravimo da se ništa ne događa. I vi ste ti koji ih morate naučiti da je to loše u situacijama kad imamo rješenje.
Kako se dogodilo da su se stvari toliko izvrnule pa da neki nastavnik dijeli sliku djeteta koje, kao, ne želi cijepljenje umjesto da dijeli sliku sebe na kojoj kaže – dođi, objasnit ću ti sve što te zanima. I što je virus, i kako radi cjepivo.
Psiholozi i sociolozi kod ljudi koji se patološki boje cijepljenja i aktivno bore protiv njega, objašnjavajući taj svoj strah navodnim dogovorima ispod žita farmaceutskih kompanija i državnih vodstava, prepoznaju osjećaj izdvojenosti i nebitnosti u društvu. Da nitko ne uzima u obzir njihovo mišljenje. Kažu da je to način na koji ti ljudi pokušavaju nekako participirati u donošenju važnih odluka za društvo. Moguće.
Doista vas (a bome ni nas) nitko bitan ništa ne pita. Samo nameću svoje budalaštine s vrha. Već dugo je tako. Još je Štulić pisao: Dok nemoć pretvara snagu u bol, gluperde lutaju daleko. Ne znam, meni to zvuči kao to. Ali ja sam vas htio pitati.
I nastavit ću vas pitati u svemu čime ću se baviti jer vjerujem da vi koji radite s klincima najbolje znate što napraviti da klinci bolje nauče ono što je bitno. I siguran sam da vi puno bolje znate što je bitno – ono bitno koje klinci uopće mogu naučiti, nego što to znaju ovi koji vam nameću sve opsežnije nastavne programe i planove, u kojima je sve manje prostora za razmišljanje i kreativan rad. I sve je važnije samo bubanje. Znam da znate. Znam. Međutim, vjerujte i vi meni da o virusima i cjepivima puno bolje od nas znaju ljudi koji se tim poslom bave.
Slušajući političare i medije možemo samo izluditi jer će nam jedan dan govoriti jedno, drugi drugo, a onda će da bi sebe pokrili, kad ih skužimo da pričaju gluposti, optuživati znanstvenike da su oni ti koji mijenjaju mišljenje. Naravno da lažu. I mediji i političari. Našli su si čak i par znanstvenika da ih podrže u tome. Što je posebna tuga.
Jedan od prerijetkih naših novinara koji uporno i sustavno izvještava o pandemiji u skladu sa znanstvenim spoznajama neki dan je podijelio jedan svoj prastari tekst. U njemu su znanstvenici govorili o tome što se zapravo događa i što nas sve čeka. Sve napisano u tom tekstu vrijedi i danas. Sve napisano u tom tekstu vrijedi i danas. Tako funkcionira znanost.
To je ono što bismo mi, roditelji, željeli da djeca nauče. Jer kad to nauče, neće ih tako lako muljati ni populistički političari niti neodgovorni novinari. I vi ste ti, jedini koji ih to mogu naučiti. Ne znam postoji li važniji posao u modernoj civilizaciji. Udavio sam, znam. Neki misle da kad ima puno teksta da je čovjek puno i dugo pisao. Nije i nisam. Ovo je sve od ovog jutra. Kad imam vremena, skratim ga drastično. Ovako, na brzinu, ispadne predugo. Ali to je manje-više to što sam vam htio reći.
Nisam mogao ne reći. Hvala vam na svemu dobrom što radite za našu djecu. Izdržite i ne prepuštajte se tim našim atavizmima. Ni očajanju. Pobijedit ćemo. Zajedno.
Hvala vam!
