Najveća je iluzija da život nema rok trajanja, uvjerava nas Tomislav Perko
Svoju turneju po Hrvatskoj „1000 dana ljeta˝ Tomislav Perko zaključio je prošlog ponedeljka, 10. travnja predavanjem na Hrvatskim studijima.
Svoju turneju po Hrvatskoj „1000 dana ljeta˝ Tomislav Perko zaključio je prošlog ponedeljka, 10. travnja predavanjem na Hrvatskim studijima.
Koliko ste si puta postavili pitanje što želite u životu? Koliko ste puta u životu na njega zapravo imali odgovor? Koliko ste puta taj pravi odgovor odbacili jer vam se činio nedostižan? Tomislav Perko postavio si je to pitanje prije devet godina kada je od studenta koji odgađa posljednja četiri ispita postao student koji odgađa polaganje posljednja četiri ispita i koji je bez posla i s dugovanjem od 200 000 kuna.
Njegov odgovor bio je putovati, no nije ga odbacio, već je krenuo autostopom do glavnog grada Bugarske. Tada nije ni sanjao da će u idućih nekoliko godina proputovati svijet koristeći se raznim alternativnim metodama putovanja poput couchsurfinga, kampiranja, volontiranja u zamjenu za smještaj, brodostopiranja. Nije mislio da će održati mnoštvo predavanja, nekoliko turneja po Hrvatskoj i Europi, ni da će održati govor na TED-u koji će ući u 50 najgledanijih TED govora ikada.
Definitivno nije mislio da će održati predavanje na Hrvatskim studijima, što je učinio prošlog ponedeljka, 10. travnja u sklopu turneje 1000 dana ljeta. Tada je inspirirao brojne studente da učine ono što žele, oko čega su strastveni, ono čega se boje. Najveća iluzija koja postoji jest ona da život nema rok trajanja pa snove, koje odgađamo za budućnost, možda na kraju ni ne stignemo ostvariti. Vjerojatno mislite da je njemu lako autostopirati, spavati ispod kamiona i putovati u države upitne sigurnosti, ali on sam ističe kako nije hrabar, kako ne postoji čovjek koji se rodio hrabar, već se on hrabrosti naučio na putu. Sve nas je strah, pogotovo ako se radi o nečemu nama važnom i velikom, ali bitno je što učiniš s tim strahom.
Unatoč svim nevjerojatnim iskustvima koja je prošao, a možda baš zbog toga što je puno proživio, Tomislav je osvježavajuće skroman i prizemljen. Kroz prepričavanje raznih epizoda sa svojih putovanja, smiješnih i tužnih, on nam daje neku poruku, nešto što je naučio ili nešto što ga je potaknulo da razmisli. Ističe da je uloga putnika da promatra i uči, a ne da osuđuje i mijenja. Često bi ga ljudi zastrašivali sa stereotipima i pričama koje o tom mjestu kruže, ali nikad nije dopustio da ga jedna ružna priča spriječi da proživi sve one lijepe koje je doživio otputovavši tamo.
– Volim tu priču s vlastitim iskustvom jer često govorim nemojte vjerovati nikom, nemojte vjerovati što vam govore doma, u školi, u crkvi, u medijima. Nemojte ni meni vjerovati sve što slušate na mome predavanju. Ozbiljno vam kažem. Uvijek propitkujte. Uvijek ispitujte vrijedi li nešto za vas. Vlastito iskustvo je ono najbolje čemu se mi učimo. –
