Ne žele se vratiti u Hrvatsku

Rezultati istraživanja profesora s HKS-a: velik postotak mladih iseljenika želi trajno živjeti u inozemstvu

Profesor Tado Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta predstavio je rezultate istraživanja o Hrvatima koji žive u inozemstvu, ponajviše u Njemačkoj.

Studentski.hr

17.8.2021.

Među Hrvatima koji su se od 2013. godine iselili iz Hrvatske u Njemačku njih 79% zadovoljno je svojim novim životom, dok je samo 3% nezadovoljnih, piše u rezultatima istraživanja Percepcija iseljenika o Hrvatskoj koje je znanstvenik doc. dr. sc. Tado Jurić s Odjela za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta proveo u Njemačkoj na uzorku od 1200 ispitanika 2018. godine i 534 ispitanika ove godine, koje prenosi Jutarnji list.

Čak 65,2% ispitanika nije požalilo što je otišlo u Njemačku, dok 80% navodi da su im se ispunila očekivanja, a 15% njih razmišlja o povratku u Hrvatsku u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju. 45% iseljenih vratilo bi se možda u mirovini, a 40% uopće ne razmatra povratak. U Njemačku se od 2013. odselilo ukupno 310 000 državljana, dok ih se 20 000 odselilo u Irsku, toliko i u Austriju, ali i ostale zemlje.

– Set pitanja koja provjeravaju emocionalne stavove pokazuje da se većina novih hrvatskih iseljenika u Njemačkoj osjeća generalno bolje nego u domovini, da nostalgija nije prevladavajuća emocija kao što se inače u hrvatskom diskursu o migrantima često tvrdi, te da znatna većina osjeća kako u Njemačkoj više dobiva u subjektivnom i objektivnom smislu nego što gubi u domovini. Međutim, istina je i da ne uspiju svi stvoriti novi zadovoljavajući život u Njemačkoj i da će se vratiti. Naime, svatko tko se iseljava vodi se željom za boljim životom. Međutim, jedno su želje, a drugo stvarnost. Za manji dio iseljenika migracija se pokazala razočaranjem i velikom životnom traumom. – navodi Jurić.

Iseljenici su uglavnom zadovoljniji kada prođe prvih 3-5 godina života u inozemstvu tijekom kojih se snalaze jer počnu dobivati osjećaj kao da napreduju, a zatim se nakon nekog vremena ponovno javi osjećaj rutine i preispitivanje odluke. Zanimljivo je, također, da se sada intenzivno druže sa sunarodnjacima, ali i iseljenicima iz BiH, Srbije i slično.

Veliki je problem to što su visokoobrazovani, zaposleni i oni u braku, skloniji migriranju te da se iseljavaju čak i kompletne obitelji. Zabrinjavajuće je što najčešće odlaze mladi ljudi stari između 20 i 35 godina koji najčešće imaju završenu srednju školu, dok je 37,8% njih visokoobrazovano.

– U analizi životnih vrijednosti vidjeli smo da mladi ne odlaze radi novca, odnosno da bi se brzo obogatili ili što brže došli do što veće plaće, što je glavna teza hrvatskih političkih elita. Da glavni motivi iseljavanja nisu isključivo ekonomski, vidimo i iz činjenice da je više od polovine iseljenika imalo radno mjesto u Hrvatskoj. Analiza iseljeničkih stavova pokazala je da je glavni poticaj odlasku predodžba da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja. Percepcija iseljenika je da se hrvatsko društvo moralno slomilo, a naša istraživanja ukazuju na jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. – pojašnjava Jurić koji kaže da sve skupa govori da je hrvatska vlada odgovorna za iseljavanje građana, ali i da se može puno toga učiniti po tom pitanju te dodaje da su mladi u Njemačkoj spremni na više odricanja jer vjeruju da će im se to kasnije isplatiti.

Ljudi, kako pojašnjava Jurić, žele uređen sustav i ne žele tražiti veze i poznanstva kako bi rješavali ključne životne stvari. Osim toga dosta im je neizvjesnosti, straha od budućnosti, potplaćenosti i poniženja. Razlika u trenutnim migracijama naspram onih u prošlosti jest i to da mladi nemaju želju stalno dolaziti u Hrvatsku:

– Prije su iseljeni Hrvati koristili svaku priliku da posjete domovinu. Danas mnoge, nažalost, više ne zanima vlastiti zavičaj. Prije je samo tri posto njih govorilo da će ostati zauvijek u Njemačkoj, a sada ih je 45 posto. Nekad se htjelo vratiti 80 posto, sada 15 posto Hrvata koji žive u Njemačkoj. Prijašnji iseljenici nisu imali vlastitu nekretninu, sadašnji u pravilu imaju. Nakada im je bio cilj štedjeti da bi nešto ostvarili u rodnom kraju, prvenstveno sagradili kuću i kupili traktor. Današnji iseljenici ostavljaju svoja polja i imanja i često žive u njemačkim sobicama. – tvrdi Jurić, kako prenosi Jutarnji list.

Osim toga do promjena je došlo i kada se govori o vjernicima jer se Hrvati u inozemstvu više ne okupljaju u tolikoj mjeri na misama i katoličkim misijama kao što je nekad bio slučaj, a osim toga u velikom se brojku ispisuju iz registra katoličkih vjernika u Njemačkoj kako ne bi morali plaćati porez na dohodak od 9%, no to im stvara problem ako se žele vjenčati ili žele da njihova djeca prime sakramente, ide u katolički vrtić ili školu, pokopati pokojnike uz crkveni orbed i slično jer to tada nije moguće.

U iscrpnom istraživanju profesora Jurića zaključuje se da je nužno stvoriti uvjete zbog kojih ljudi ne bi željeli napustiti Hrvatsku kako bi se iseljavanje, koje će se gotovo sigurno nastaviti događati, zaustavilo ili bar ublažilo.

OZNAKE: