Pokreće se rasprava o reformama u visokom školstvu s gospodarskog aspekta
Predstavnici gospodarstva, javne uprave i akademske zajednice upustit će se u raspravu o ulozi javne uprave u kreiranju tržišta rada, trendovima umrežavanja akademske i poslovne zajednice te reformama u visokom školstvu s gospodarskog aspekta.
Predstavnici gospodarstva, javne uprave i akademske zajednice upustit će se u raspravu o ulozi javne uprave u kreiranju tržišta rada, trendovima umrežavanja akademske i poslovne zajednice te reformama u visokom školstvu s gospodarskog aspekta.
– Na okruglom stolu sudjelovat će predstavnici iz gospodarstva, javne uprave i akademske zajednice, a potaknut će se rasprava o ulozi javne uprave u kreiranju tržišta rada, trendovima umrežavanja akademske i poslovne zajednice te reformama u visokom školstvu s gospodarskog aspekta. – poručuju organizatori.
– Sadašnja gospodarska slika Hrvatske, uvjetovana dugogodišnjim lošim gospodarskim politikama i ovovremenom pandemijom koronavirusa, nije nimalo impresivna – ona se mora i može poboljšavati. Stoga je nužno poticati i unaprjeđivati sve oblike razvoja nacionalnih sposobnosti za rast našega gospodarstva. Hrvatska treba izgraditi svoj suvereni politički i gospodarski ekosustav.
– Jedna od bitnih sastavnica tih ekosustava je ljudski kapital koji može konceptualno i apstraktno promišljati i graditi put prema ostvarenju hrvatske razvojne vizije te koji je sposoban novostvorena znanja usmjeravati na primjene. Hrvatski ljudski kapital nije zanemariv i treba ga respektirati, ali i staviti u pravu funkciju. Ljudski kapital u pravilu se stvara u obrazovnim institucijama koje trebaju pratiti trendove razvoja struka i potreba ovodobnog, ali i budućeg gospodarstva i razvoja društva. Inflacija velikog broja novootvorenih privatnih i javnih visokih učilišta (veleučilišta i sveučilišta), čemu trajno svjedočimo, i koji se odobravaju prema formalnim državnim pravilima, pred kušnjom su kako i koliko mogu doprinijeti izgradnji kvalitetnog ekosustava. Hrvatska sveučilišta, koja imaju svoj povijesni razvoj i vrijednost, ne smiju biti zarobljena u autonomiji sveučilišta i trebaju se izdići iznad bavljenja samim sobom. Integrirajući obrazovni i znanstveno-istraživački programi s pogledom u budućnost trebala bi im biti vodiljom. Je li to tako? Na sreću, popriličan je broj sastavnica hrvatskih sveučilišta koje odgovorno stvaraju ljudski kreativni kapital za izgradnju novog ekosustava.
