Održana tribina „Mirenje i arbitraža" Hrvatskog društva za pravo i ekonomiju
Saznajte više o alternativnim načinima rješavanja sporova i odlučite se za postupke mirenje i/ili arbitraže jer isti omogućuju brže, efikasnije i jeftinije rješavanje sporova od dugog, neizvjesnog i skupog sudskog postupka.
Saznajte više o alternativnim načinima rješavanja sporova i odlučite se za postupke mirenje i/ili arbitraže jer isti omogućuju brže, efikasnije i jeftinije rješavanje sporova od dugog, neizvjesnog i skupog sudskog postupka.
U petak 12. 12. 2014. godine u Velikoj dvorani Školske knjige održana je tribina „Mirenje i arbitraža" Hrvatskog društva za pravo i ekonomiju.
U sklopu tribine, predavanja su održali dr. sc. Srđan Šimac, sudac Visokog trgovačkog suda i predsjednik Hrvatske udruge za mirenje te prof. dr. sc. Alan Uzelac, redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu i arbitar više inozemnih arbitražnih institucija.
Odaziv na tribinu bio je velik, a izuzev posjećenosti, kvalitetu održane tribine potvrđuje i činjenica da su predavačima upućena brojna zanimljiva pitanja te održane živahne diskusije nakon predavanja.
Sudac Šimac u svom je predavanju „Mirenje kao pr(a)vi put do pravde?” istaknuo višestruke prednosti mirenja kao alternativnog načina rješavanja sporova naspram uobičajenog sudskog postupka. Također, sudac Šimac pozvao je prisutne da u budućnosti što češće sporazumno rješavaju vlastite sporove u postupku mirenja, budući da je svrha mirenja postići zajedničku nagodbu koja će biti od interesa za obje stranke te tako dovesti do najboljeg rješenja. Isto je potkrijepio primjerima iz nacionalne i međunarodne prakse, višestruko ukazujući na korisnost i efikasnost postupka mirenja za stranke.
Prof. Uzelac, kao vrstan stručnjak za arbitražu, održao je predavanje na temu „Arbitraža, bolji način suđenja u (međunarodnim) sporovima?", objasnivši kako postoji više vrsta arbitraže (institucionalna i ad hoc arbitraža, međunarodna i nacionalna, opća i specijalizirana), osvrnuvši se pritom na brzinu postupanja, tajnost i prilagodljivost postupka arbitraže pravilima koja određuju stranke.
Uz to, prof. Uzelac naglasio je izraženu dispozitivnost arbitraže budući da se stranke mogu dogovoriti o izboru arbitra, o broju arbitara, mjestu suđenja i pravilima postupka. Profesor je također istaknuo određene razlike između postupka arbitraže i postupka mirenja. Tako se, za razliku od postupka mirenja, odluka donesena u postupku arbitraže (pravorijek ili nagodba) izjednačava s pravomoćnom sudskom presudom i kao takva obvezujućeg je karaktera za stranke.
Isto znači da arbitar svojim suđenjem, odnosno svojom odlukom, rješava spor između stranaka, dok miritelj samo pokušava pomiriti suprotstavljene strane. U slučaju neuspješnog pokušaja mirenja, nezadovoljna strana se ipak morati obratiti sudu da isti svojom odlukom riješi spor.
Također, jedna od razlika između mirenja i arbitraže jest i činjenica da je preduvjet arbitraže postojanje ugovora o arbitraži, bilo u obliku arbitražne klauzule u glavnom ugovoru ili u obliku posebnog ugovora. Za pokretanje postupka mirenja nije potrebno unaprijed sklopiti sporazum kojim se stranke obvezuju da će buduće sporove rješavati mirenjem. Dovoljno je da jedna strana prihvati prijedlog za provođenje postupka mirenja druge strane, osim ako se radi o sporu u kojem postoji obveza pokretanja postupka mirenja (određeni slučajevi u obiteljskom i radnom pravu) ili je ugovoreno drugačije.
Oba alternativna načina rješavanja sporova - mirenje i arbitraža - omogućuju brže, efikasnije i jeftinije rješavanje sporova te se stoga toplo preporučuju svima onima koji žele uštedjeti novac te izbjeći dugotrajne i skupe sudske postupke s neizvjesnim ishodom.
