"Kočilo me je jedino to što se nikad nisam svrstavao u klanove i podilazio nadređenima"
Svi su jednom bili tu gdje smo mi sad. I preživjeli su, a kako im je bilo, što ih je brinulo, gdje se izlazilo i s kim se pilo otkrivamo u studentskim danima slavnih. Svoje studentske dane s nama je odlučio podijeliti hrvatski putopisac, povjesničar i novinar Hrvoje Ivančić.
Svi su jednom bili tu gdje smo mi sad. I preživjeli su, a kako im je bilo, što ih je brinulo, gdje se izlazilo i s kim se pilo otkrivamo u studentskim danima slavnih. Svoje studentske dane s nama je odlučio podijeliti hrvatski putopisac, povjesničar i novinar Hrvoje Ivančić.
Hrvoje Ivančić hrvatski je povjesničar, reporter te autor putopisa Dunavski blues u kojem sa svojim prijateljem Titom na malom čamcu plovi iz Zagreba do Crnog mora; romana Samsara koji je svojevrsna knjiga ceste te zbirke kratkih priča Za'atar koja je inspirirana Hrvojevim dugogodišnjim putovanjima na Bliski istok. Ima li studij povijesti, učiteljice života, veze s njegovim životnim putom, kakav je bio u našim godinama, kako je tada gledao na svijet, koji su bili njegovi ciljevi te kako je uopće izgledao njegov studentski život otkrivamo u nastavku.
Kad kažem studentski dani, koja ti je prva slika koja ti se pojavi pred očima?
Vrlo neobično, ali prvo mi je na pamet pala ruta kojom sam svaki dan (ne baš doslovno svaki) polazio iz stana na faks. Zatim se sjećam beskrajnih rasprava s kolegama po hodnicima, kafićima, predvorjima, studentskim sobama i tek onda samih predavanja.
Kakav si bio student? Jesi li sve radio u zadnji čas ili si bio redovan i uzoran?
Za razliku od srednje škole, u kojoj sam, gledajući prosjek ocjena, bio među gorim učenicima, na fakultetu sam se doista popravio jer studirao sam to što sam volio, povijest. Ne mogu reći da sam bio nešto specijalno uzoran, ali svakodnevno sam čitao i nisam osjećao teret ili bilo kakvu prisilu.
Kad pogledaš studiranje sad i studiranje u tvoje doba – koliko se toga promijenilo i ide li sistem obrazovanja nabolje ili nagore?
Jednom student, uvijek student. Studiranje je proces u kojemu čovjek nauči istraživati. Tko to svlada jednom, do kraja života će primjenjivati tu praksu. Meni se čini kao da nije bilo tako davno, a sad kad se okrenem, vidim da je od upisivanja prve godine prošlo već petnaest godina. Mi smo bili na prijelaznom razdoblju, počela se uvoditi bolonja i nitko nije znao kako se prema tome postaviti. Danas nije ništa bolje. Ne postoji strategija, humanističkim smjerovima se i dalje pokušava ideološki manipulirati. Na kraju sve zavisi od pojedinca i njegove želje da zna i sazna. Kad naši studenti odu van i naprave veliki uspjeh, kažemo da su uspjeli samo zato jer su otišli, ali ne vidimo da su ono najbitnije, temelje, dobili upravo u Hrvatskoj. Znači, nije sve tako crno, ali u našem društvu funkcionira klanovski partitokratski sustav u kojem nije bitno znanje već krug kojem pripadate. To je velika kočnica.
Što si radio kada nisi studirao? Jesi li bio član neke udruge/organizacije ili si krao Bogu dane?
Kad nisam studirao, najviše sam se družio po parkovima, pio pivo, hodao po koncertima, na izložbe, izlete, čitao literaturu, a ponešto i radio da imam za džeparac.
Gdje si izlazio? Što se pilo, što se sviralo? Kako ste se snalazili kad bi zapali u besparicu?
Mnogi klubovi iz tog vremena postoje i danas, ali tad ih je bilo bitno manje. Najčešće se izlazilo u Močvaru ili u SKUC te KSET. Pili smo najjeftiniju cugu, a to je bilo pivo i vino, a kad je stisla besparica, udružili smo snage i zabili se u nečiju sobu, uz glazbu i razgovor čekali jutra.
Iz Zaboka si. Gdje si stanovao tokom studija?
Tijekom studija sam živio u nekoliko stanova, u studentskom domu na Šari te na Cvjetnom naselju. Domovi su bili super jer studenti su na jednom mjestu i uz dobru zabavu, među nama su kolale i dobre ideje. Tad nije bilo tako brzog interneta i nisi mogao sve samo skinuti online. Ali Cvjetno je imalo internu mrežu u kojoj je svaki student mogao podijeliti svoje materijale, elektronske knjige, glazbu i filmove s drugima. To je bilo odlično i tu sam se nabrao jako kvalitetnih materijala. Čisto ilustracije radi, na prvoj godini glavni su hit bili pirat CD-i za cca 10-20 kuna komad.
Dom na Cvjetnom u Hrvojevo vrijeme, IZVOR: Hrvoje Ivančić
Danas je studentima sve servirano – imamo pametne telefone, Internet, Skype. Možemo biti informirani o svemu te možemo komunicirati sa svojima doma. Kako je to bilo u tvoje vrijeme? Kako se pripremao ispit? Koliko si često išao kući?
Za ispite sam se najčešće pripremao u Nacionalnoj knjižnici. Uvijek sam bio fasciniran tom količinom knjiga na jednom mjestu. Na trećem katu naravno. Samo bi posegnuo rukom i naslov je bio na tvojem stolu spreman za proučavanje. Što se tiče interneta, mi ga još uvijek nismo koristili ekstenzivno. Danas su informacije dostupnije, ali dostupno je i sveprisutno zagađenje medijskog prostora. U ovom vremenu treba biti pametniji i znati što i na koji način probrati. Pošto je Zabok udaljen samo 30 kilometara od Zagreba, tu i tamo bih skoknuo do svojih. Nekad za vikend na ručak ili tako nešto.
Koliko su tvoji studentski dani utjecali na tvoj životni put? Odnosno, jesi li ga otkrio tokom studiranja?
Studij povijesti upisuje se zbog ljubavi. Tu nema para. I sad, kad bih morao odvrtjeti nikad ne bih mijenjao to iskustvo i znanje koje mi je usađeno. Naučio sam otkrivati svijet, a otkrio sam i dosta zanimljivih ljudi. Tijekom studija sam znao da želim pisati, putovati. To sam i ostvario. Kočilo me je jedino to što se nikad nisam svrstavao u klanove i podilazio nadređenima.
Da se možeš vratiti, bi li nešto promijenio?
Jedino bih podebljao čitanje literature, jer barem sam tad imao najviše vremena u životu.
Što bi poručio nekim novim klincima?
Kad bih morao sažeti, poručio bih im da prema svemu, ali baš svemu, koliko god se na prvi pogled činilo lijepim i savršenim, pristupe kritički.
