Hoće li „reforma" ostati klišejizirani izraz ili će Hrvatska napokon isprobati njen okus?
Znanje je moć, sve dok političari ne počnu koristiti moć za promociju neznanja. Jučer je prepun Trg bana Jelačića podržao reformi i dao do znanja da su Hrvatskoj potrebe promjene na bolje. Kurikularna reforma ima mjesta za napredak, stoga se više ne smiju odvijati politička prepucavanja, već je potrebno reagirati na društvene probleme i iskorijeniti ih.
Znanje je moć, sve dok političari ne počnu koristiti moć za promociju neznanja. Jučer je prepun Trg bana Jelačića podržao reformi i dao do znanja da su Hrvatskoj potrebe promjene na bolje. Kurikularna reforma ima mjesta za napredak, stoga se više ne smiju odvijati politička prepucavanja, već je potrebno reagirati na društvene probleme i iskorijeniti ih.
Djeca, umirovljenici, odrasli, njihovi ljubimci, učitelji, profesori i svi ostali nezadovoljnici jučer su na krcatom Trgu bana Jelačića skandirali reforma, reforma. Kao što vam je vjerojatno već poznato, jučer se održala potpora kurikularnoj reformi organizirana od strane inicijative Hrvatska može bolje. Oko tristo civilnih udruga dalo je podršku inicijativi, a prosvjed se istovremeno održavao u Osijeku, Virovitici, Varaždinu, Križevcima, Slavonskom Brodu, Puli, Poreču, Rijeci, Splitu, Zadru, Korčuli, Dubrovniku, pa čak i u Budimpešti, Šangaju, Parizu i Kataru.
Prosvjed je prošao u harmoniji. Nije bilo nikakvih nereda, osim što je možda koje dijete markiralo iz škole kako bi dalo podršku reformi. Gledajući ogorčene prosvjetare, djecu koja žele bolje, prolazila mi je glavom izjava ministra Zlatka Hasanbegovića iz Bruxellesa:
– Mnogi poznati akteri iznosit će svoja stajališta o tome, iako mnogi od njih nemaju nikakve kompetencije za rasprave o tim pitanjima. Svima je jasno da je riječ o instrumentalizaciji s političkom pozadinom.
Nevezano uz to na koga je aludirao, pomalo je neprimjereno reći kako neka osoba nema nikakve kompetencije za raspravu o toj temi. Možda netko nije adekvatan za provedbu reforme, ali ovo je nešto što se tiče svih nas. Zašto? Iako su se neki davno oprostili od školskih ili studentskih klupa, obrazovanje je neophodan stup društva. Želimo da djeca mogu pridonijeti razvoju ove države, a ne da se gomila radna snaga za burzu. Sudeći po trenutačnom stanju u školstvu, djeca mogu samo sanjati kako imaju računala od prvoga razreda osnovne i kako se osposobljavaju za informatičko doba jer neka djeca u svojim školama nemaju niti krov nad glavom.
Instrumentalizacija s političkom pozadinom? Dobro, svakako je bilo političara, kao i na svakom prosvjedu. Međutim, djeca i njihovi roditelji, primjerice, nisu bili plaćeni od strane političara da sudjeluju u prosvjedu. Predsjednik HRAST-a Dražen Ilčić prosvjed je nazvao skupom SDP-a, što je daleko od istine jer SDP vjerojatno ne bi bio sposoban organizirati ovakav prosvjed i teško je reći koliko je prisutnih u SDP-ovim redovima. Dok između političara frcaju iskrice bijesa i netrpeljivosti, djeci je potrebno obrazovanje koje je očišćeno od političkih spletkarenja. Unatoč tome što Hrvatska treba mlade i sposobne koji će biti sposobni reinkarnirati našu malu zemlju, došlo je do paradoksalne situacije u kojoj se političari svađaju poput buntovnih balavaca koji se žele izboriti za svoje interese.
Međutim, miješanje političara u obrazovanje nije jedini problem u cijeloj priči. Problem leži i u tome što je kurikularna reforma manjkava. Naime, navedeni su ciljevi rada, no nije detaljno predstavljen program nastave i sadržaj. Također, trebalo je uključiti više znanstvenika u rad eskpertne radne skupine kako bi se poboljšali neki dijelovi.
Kurikularna reforma zasigurno ima mjesta za napredak, no taj se napredak neće postići ako državni vrh nastavi s predbacivanjima, etiketiranjem tko je ustaša ili komunjara, miješanjem u obrazovanje i tako dalje. Kako kaže jedna japanska poslovica, nitko na svijetu nije jači od onoga tko zna, no u politici je očito jači onaj koji laže, krade, obmanjuje narod i služi se raznim manipulacijama kako bismo skrenuli s bitnih tema.
Ono što je bilo zadivljujuće na prosvjedu je muk koji je nastupio kada su svi prisutni pljeskali znakovnim jezikom. Ta tišina i činjenica da su mahali rukama u zraku pokazujući znak za buku pridonijeli su osjećaju zajedništva i toleranciji. Dok je narod mahao rukama za promjene i bolju budućnost, političari koriste ruke za šamaranje u političkim duelima. Na nama je da se informiramo o pojedinostima kurikularne reforme, da popravimo ono što se da i stvorimo platformu s koje će iskakati djeca spremna za snalaženje u svijetu, kritičko razmišljanje i rad u ljepšoj Hrvatskoj. Previše smo puta čuli riječ reforma, vrijeme je da to jednom i okusimo.
