Zašto muškarci više misle o seksu nego žene?
Kako je opovrgnut mit prikazan na naslovnoj fotografiji da muškarci pomisle na seks svakih 7 sekundi i koja su moguća objašnjenja razlika između muškaraca i žena s obzirom na učestalost misli o seksu?
Kako je opovrgnut mit prikazan na naslovnoj fotografiji da muškarci pomisle na seks svakih 7 sekundi i koja su moguća objašnjenja razlika između muškaraca i žena s obzirom na učestalost misli o seksu?
Zasigurno vam je poznat podatak da muškarci u prosjeku pomisle na seks svakih sedam sekundi, odnosno otprilike 8200 puta na dan, ako isključimo prosječnih osam sati sna. Isto tako, svi dijele mišljenje da žene znatno rjeđe misle na seks. Međutim, istraživanje Fishera, Moorea i Pittengera (2012) objavljeno u The Journal of Sex Research pokazuje da nije sve tako crno-biijelo.
U svome istraživanju pitali su 163 ženska i 120 muških sudionika u dobi od 18 do 25 godina, koji su pohađali fakultet, da zabilježe kad osjete jednu od tri potrebe. Dakle, jedna je skupina (59 studenata) trebala na svome ručnome brojaču (prikazan na Slici 1) zabilježiti kad god je pomislila na hranu, druga (61) kad bi pomislila na san, a treća skupina (163) kad bi joj mislima prošao seks. Kad sudionik pomisli na neku od zadanih bioloških potreba, jednostavno klikne na ručni brojač i na kraju istraživanja očita se ukupan broj misli o toj potrebi.
Rezultati prikazani u Tablici 1 potvrđuju da muškarci češće od žena pomisle na seks, no isto tako više puta pomisle na hranu i na san. Na seks pomisle otprilike dva puta u sat vremena, a žene jedan put. Što se tiče maksimalnog broja misli o seksu na dan, on je iznosio 388 za muškarce i 140 za žene kad su se misli brojale ručnim brojačem. Međutim, kada su pitali sudionike da sami retrospektivno procjene koliko su puta pomislili na seks tijekom jednog dana, taj broj dosegao bi maksimalnih 50 i za muškarce i za žene. Znači da smo bez obzira na spol skloni podcjenjivati koliko često mislimo na seks.
Da se malo odmaknemo od seksa: muškarci više puta pomisle o bilo kojoj biološkoj potrebi nego žene, primjerice o hrani i snu. Budući da je riječ o korelacijskom istraživanju, upitan je uzrok ovih razlika. Tako u pozadini može biti nasljeđe na način da su muškarci biološki „programirani“ češće misliti o svojim potrebama. Ovome objašnjenju zasigurno bi pribjegla i teorija evolucije zato što žene imaju značajniju ulogu u odgoju djece od muškaraca, stoga je poželjno da manje misle na svoje potrebe, a više na djetetove.
Tablica 1. Prosječan broj seksualnih misli kod muškaraca i žena u jednome danu
Istovremeno je moguće da su ove razlike posljedica odgoja, odnosno društvenih utjecaja i procesa učenja tijekom odrastanja. S obzirom na rodnu ulogu žena u društvu, one su u većoj mjeri izložene socijalnom pritisku da umanjuju broj seksualnih misli. Iako je primjetan znatan napredak u smislu liberalizacije ženske seksualnosti, i dalje se na žene koje često misle, pričaju ili sudjeluju u seksualnim aktivnostima, gleda negativnije nego na muškarce koji to rade u jednakoj mjeri. Zato će se žene osjećati neugodnije zbog svojih seksualnih misli te će ih rjeđe zabilježiti u istraživanju poput ovoga.
Tu hipotezu djelomično potvrđuju i sljedeći rezultati provedenog istraživanja. Žene koje imaju najnegativnije stavove o seksu i one koje su često zabrinute oko toga što će drugi misliti o njima, zabilježile su najniži broj seksualnih misli. Nasuprot tome, muškarci su imali isti broj seksualnih misli bez obzira na to kakvi su im bili stavovi o seksu ili koliko su pazili na mišljenje drugih. To ukazuje na moguće iskrivljavanje odgovara kod ženskih sudionika zbog želje da se prikažu u pozitivnom svjetlu, a to pozitivno svjetlo za žene, zbog društvenih normi, znači manje izraženu seksualnost, dok kod muškaraca nema takvog pritiska.
Za kraj je najvažnije istaknuti kako i muškarci i žene misle na seks nekoliko puta na dan, a iako je to kod muškaraca češće prisutna misao, daleko je od stereotipa da je muškarcima jedino seks na pameti – tu su još i hrana i san :). Odgovor na pitanje „Što je uzrok ovih razlika?“ ostaje vama na procjenu, što je uobičajena praksa psihologijskih istraživanja jer etička načela smanjuju mogućnost manipulacije ljudskim osobinama, ponašanjima i mislima.
Fisher, T. D., Moore, Z. T., & Pittenger, M. (2012). Sex on the brain?: An examination of frequency of sexual cognitions as a function of gender, erotophilia, and social desirability. The Journal of Sex Research, 49, 69-77.
