Naša (virtualna) stvarnost u doba pandemije

Mali istraživački tim Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru svojim je znanjem i iskustvom odlučio pomoći drugima u teškom periodu prouzrokovanom epidemijom koronavirusa Kako bi očuvao mentalno zdravlje šire zajednice, svakog tjedna priprema kvalitetne edukativno-savjetodavne materijale koji su brojnim studentima već koristili, a koje sada dijele i s drugima. Čitati ih možete i na portalu Studentski.hr u seriji članaka Pomagači u kriznim vremenima. 

U današnjem tekstu otkrivaju nam kako je sve započelo te se dotiču (virtualne) stvarnosti u doba pandemije. Prenosimo ga u nastavku. 

– 11. ožujka 2020. godine dogodilo se nešto što mjesec dana prije ne bismo mogli niti zamisliti. Sve ono što smo do tada uzimali zdravo za gotovo, odjednom je značajno dobilo na važnosti. Počeli smo naglo usporavati brzinu kojom smo se inače kretali kroz život jer nam je zaprijetio nevidljivi neprijatelj zvan koronavirus Toga dana, jedna profesorica, jedna magistra psihologije i jedna studentica Sveučilišta u Zadru postavile su si važno pitanje: Koronavirus je sasvim sigurno ugrozio naše fizičko zdravlje, ali zar ćemo dopustiti da zaprijeti i našem mentalnom zdravlju? Odgovor na to pitanje potaknuo ih je da svojim znanjem i iskustvom, ali prvenstveno željom i trudom, pomognemo jedni drugima da prođemo kroz ovo teško i nenormalno razdoblje. I tako smo krenule na naše putovanje koje je svaki tjedan imalo novo odredište.

Na samom početku tog putovanja, studenti 1. i 2. godine Diplomskog studija psihologije na Sveučilištu u Zadru dobili su pozivnicu da postanu pravi mali pomagači u kriznim vremenima. S ciljem da se povežu i osnaže (virtualne) odnose sa svojim prijateljima, kolegama i poznanicima s kojima kontakt licem u lice više nije bio dozvoljen, studenti su oformili svoje male grupe podrške. Kako? Svaki tjedan pitali smo njih i njihove prijatelje Kako ste? Kako ste se osjećali u tjednu iza nas? Na temelju naših upitnika, studenti su razgovarali sa svojim članovima grupa, pružali podršku jedni drugima te zajedno s njima pobrinuli se za to da koronavirus ne našteti i našem mentalnom zdravlju.

Naša stvarnost postala je virtualna

Iako u njihovom društvu, prema dosadašnjim istraživanjima, svakodnevno provodimo i do 7 i pol sati, htjeli mi to ili ne, u ovim izvanrednim okolnostima naše druženje s digitalnim medijima se intenziviralo. Ne tako davno, kada su mjere opreza u kontekstu pandemije koronavirusa bile donesene i kada je fizičko kretanje bilo uvelike ograničeno, naša se stvarnost gotovo u potpunosti preselila u virtualni svijet. Facebook, Instagram, Tik Tok, WhatsApp, Viber i brojne druge društvene mreže možda su prvi put ostvarile svrhu koju konstantno ističu, ali uslijed djelovanja marketinških aktivnosti, teško postižu – povezati ljude. Ovaj put to im je zaista pošlo za rukom!

Osim toga, važnost svih performansi našega pametnog telefona, kao najčešće korištenog medija, postala je još veća. Tako nam je pametni telefon osiguravao kontakt s dragim ljudima koji su nam bili samo geografski daleko, omogućio nam je daljnje obrazovanje, preko brojnih platformi dobivali smo najnovije informacije o trenutnom stanju u državi i svijetu, pohađali smo online tečajeve, gledali filmove i serije, smijali se raznim dosjetkama i memovima… Međutim, kako smo se uistinu osjećali u tom virtualnom svijetu? Što smo pregledavali na Internetu? Jesmo li bili nomofobični ili smo možda razvili kiberohondriju? Jesmo li se osjećali usamljeno? I vezano uz to, gdje možemo naći odgovore na neka naša pitanja? Pogledajmo na linku.

Ako su ipak neka pitanja ostala neodgovorena, nemojte dvojiti! Slobodno nam pišite na pandemijaija@gmail.com
 

mag. psych. Matea Bodrožić Selak
studentica psihologije Paola Sturnela
prof. dr. sc. Anita Vulić-Prtorić