Droga i IQ
Veći kvocijent inteligencije znači i veću vjerojatnost uzimanja droga? Provjerite rezultate istraživanja provedenog u Ujedinjenom Kraljevstvu!
Veći kvocijent inteligencije znači i veću vjerojatnost uzimanja droga? Provjerite rezultate istraživanja provedenog u Ujedinjenom Kraljevstvu!
Nedavno su u Ujedinjenom Kraljevstvu objavljeni rezultati novog istraživanja o konzumaciji droga. Ovoga puta usredotočili su se na IQ ispitanika i dobili zanimljive rezultate: veći kvocijent inteligencije znači i veću vjerojatnost uzimanja droga!
„Rezultati su upravo suprotni od očekivanog“, kaže James White iz Centra za razvoj i evaluaciju kompleksnih intervencija za poboljšanje javnog zdravstva smještenog na Sveučilištu u Walesu.
U istraživanju je sudjelovalo 7900 Britanaca rođenih u travnju 1970. godine Znanstvenici su im izmjerili IQ s 5 i 10 godina, a uz taj test, u dobi od 16 i 30 godina, kao dio velikog istraživanja pitali su ih o simptomima psihičkog stresa i uporabi droge.
S trideset godina, 35% muškaraca i 16% žena kaže da su u posljednjih godinu dana barem jednom pušili marihuanu, a 9% muškaraca i 4% žena uzelo je kokain. Oni su također ostvarili veći broj bodova na testu inteligencije od ljudi koji nisu konzumirali droge. Efekt je veći kod žena: one koje su s 5 godina bile u trećini s najvišim IQ-om, u usporedbi s onima iz trećine s najnižim, imale su više nego dvostruku šansu da će uzeti kokain ili marihuanu do tridesete. Vjerojatnost da će muškarci s najvišim IQ-om uzeti amfetamine bila je skoro 50% veća u usporedbi s onima s nižim rezultatima, a vjerojatnost za uzimanjem ecstasyja čak je 65% veća.
Svi ovi rezultati ostaju nepromijenjeni čak i kada se kontroliraju faktori poput socioekonomskog statusa i psihičkog stresa, koji su usko povezani sa stopama konzumacije droge.
Zašto se onda događa da baš pametnija djeca imaju veću vjerojatnost uporabe ilegalnih opijata?
„Ljudi s visokim IQ-om najčešće imaju i visoke rezultate na ljestvicama o otvorenosti ka iskustvu. Više su spremni eksperimentirati i tražiti nove doživljaje“, kaže White.
Još jedan čimbenik koji je mogao utjecati na to su poruke koje su se 1980-ih godina koristile u Ujedinjenom Kraljevstvu s namjerom da odvuku mlade od uporabe droga. Nisu bile poznate po suptilnosti i dobroj argumentiranosti pa je moguće da nisu produktivno utjecale na pametniju grupu ljudi, tada u adolescenciji.
„Obično se smatra da ljudi s visokim IQ-om imaju manju vjerojatnost da puše (cigarete), da su fizički aktivniji i održavaju dobru dijetu“, kaže White, ističući da najčešće imaju i visok socioekonomski status. Ljudi iz ove skupine imaju tendenciju donošenja zdravih odluka zbog dobre informiranosti o zdravlju te osobnog iskustva.
Ova skupina ne smatra povremeno uzimanje droge osobito štetnim i to zbog malo podataka koji govore o velikom riziku te očitom dokazu nikakve ili minimalne štete kod svojih vršnjaka kad je riječ o takvom neredovitom uživanju droge.
„Kod pušenja cigareta dokazi o štetnosti su posvuda“, nastavlja White, “a kad je riječ o stvarima kao pušenje kanabisa, krećući se u krugovima ljudi sličnih sebi, svjedoci su da vrlo rijetko ima veliki utjecaj.“
Nasuprot tome, konzumenti droge slabijeg obrazovanja i imovinskog stanja obično su izloženi negativnim posljedicama, zahvaljujući činjenici da se novcem može kupiti zaštita od bolesti pa tako i od involviranosti u krivična djela.
„Mehanizam zbog kojeg se to događa vjerojatno je otvorenost ka iskustvu“, zaključuje White, „a također smatram bitnom ideju o educiranom pogledu na rizik.“ (Naravno, američki pogled na to je u sukobu s europskim, najčešće puno opuštenijim.)
Studija se nije bavila rizikom ovisnosti među onima s visokim kvocijentom inteligencije jer nisu bili u mogućnosti pratiti učestalost uporabe droge. No, ranije istraživanje pronašlo je poveznicu između visokog IQ-a i veće opasnosti od zlouporabe alkohola i ovisnosti. To se potencijalno može povezati s dosadom i socijalnom izolacijom koju su iskusila mnoga nadarena djeca, kažu autori istraživanja, ali kako je uživanje droga nevezano uz psihološki stres, to ne može biti zaključeno.
„To isključuje argument da ljudi uzimaju opijate kako bi se liječili na način na koji to čine alkoholom“ kaže White.
