Studenti se zbog neisplata plaća žale na privatnike, rijetko sami zatraže novac; oglasio se i SC
Studenti se žale na velike trgovačke centre, poznate brandove, „freelance” poslove, kafiće, promocije, a apsolutno najveći broj spominje problem koji se pojavljuje s privatnicima. Premda uglavnom pobjeđuju u sudskim sporovima, vrlo malo ih se odvaži na taj korak.
Studenti se žale na velike trgovačke centre, poznate brandove, „freelance” poslove, kafiće, promocije, a apsolutno najveći broj spominje problem koji se pojavljuje s privatnicima. Premda uglavnom pobjeđuju u sudskim sporovima, vrlo malo ih se odvaži na taj korak.
Od davnina je poznata izreka obećanje, ludom radovanje, a to je nešto s čime se studenti danas svakodnevno suočavaju. Studentski posao pruža mogućnost usavršavanja, stvaranja radnog iskustva, ali i zarade. Zarada u velikom broju slučajeva postaje primarna i uglavnom je razlog zapošljavanja studenata. Ono se čini kao odlična opcija jer je danas svaka kuna uistinu dobrodošla. Ali što je sa zarađenom kunom koju velik broj studenata nikada ne vidi? Ili, ako je vidi, vidi je nakon nekoliko mjeseci kada joj se prestane nadati. U nebrojeno mnogo situacija to je slučaj, pa se studentima pojavljuje puno upitnika.
Žale se na velike trgovačke centre, poznate brandove, freelance poslove, kafiće, promocije, a apsolutno najveći broj spominje problem koji se pojavljuje s privatnicima.
Tako smo u inbox dobili nekolicinu poruka koje su nas, blago rečeno, iznenadile jer prevelik je broj studenata koji imaju problema s isplaćivanjem plaća, a kojih zakonski ne bi trebalo biti.
Kako bi se osigurao od takvih slučajeva, SC preporučuje rad isključivo preko oglasa navedenih na njihovim internetskim stranicama i oglasnim pločama. Iz zagrebačkog SC-a ističu da su takvi poslodavci provjereni te da rade u suradnji s SC-om, pa su i rizici od neisplate svedeni na minimum. Zbog toga su poslovi pronađeni preko Facebook grupa kao što su Tražim/nudim studentski posao često dvosjekli mač. Satnice koje tamo nude poslodavci znaju biti veće, ali raste i rizik da zaposlenici uopće ne vide svoj novac. No kako u svakoj priči postoji ali, tako je i ovaj put. Ako svoju sreću želite potražiti na sudu, dva su moguća smjera. Ako je poslodavac za kojeg ste radili doista bio u suradnji s SC-om, od njegovih je djelatnika moguće dobiti savjet za sljedeće korake, ali ne i potporu da proces izgurate do kraja. U situaciji gdje s određenom firmom SC nema povijest incidenata i nepravilnosti, krivica nerijetko pada na pojedinca i njegov odnos prema radu. S druge strane, ako poslodavac nije na provjerenoj listi, SC je više nego sretan pomoći.
Mario Župan, iz ureda sanacijskog upravitelja ističe:
– Student servis ima pravo i dužnost zastupati studenta/icu u potraživanjima od poslodavca. Kad se iscrpe sve mogućnosti mirnog rješenja spora Student servis pokreće postupak ovrhe, a ako pak poslodavac prigovori na rješenje na ovrhu, onda ide sudski postupak. Sve troškove oko postupka snosi ona strana koja izgubi postupak, a student/ica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu. –
Kako bi se pokrenuo postupak prisilne naplate, dovoljno je da student uloži pismenu žalbu u kojoj iznosi nepravilnosti i omjer obećanih i ispunjenih uvjeta. Župan navodi kako SC sam određuje rok u kojem poslodavac mora odgovoriti na optužbe, ali u praksi je to najčešće 8 ili manje dana. U slučaju sudskog procesa SC studentu preporučuje odvjetnika.
Iako cijeli proces za mnoge može biti mukotrpan, doznajemo i da u većini takvih slučajeva pobjedu odnosi tužitelj, odnosno student.
Postoje gori i bolji poslodavci, a to je nešto što se među studentima uzastopno spominje. Naime, veliki su trgovački centri u nekoliko slučajeva bili na tapeti. Upravo se na jednog od njih požalila studentica s kojom smo razgovarali te je svoj problem odmah odlučila riješiti:
– Zvala sam prvo SC, međutim tamo su mi doslovno rekli da sama rješavam svoje probleme s plaćom, pa sam onda zvala centralu centra, pričala s dvije žene koje rade tamo i zapravo sam pokušavala doznati gdje općenito nastaje problem kod njih, ali su obje rekle da kod njih nije problem i krivile jedna drugu, što je bilo jako zanimljivo slušati. To sam sve napisala i u grupu Tražim/nudim studentski posao jer sam vidjela da se mnogi žale na njih. –
Dodala je:
– Što se tiče same poslovnice gdje sam radila, odmah na početku su mi rekli satnicu, radno vrijeme, objasnili što ću raditi, bili su pristojni prema meni, nitko me nije maltretirao. Tako da stvarno nije bilo nikakvih problema i nisam uopće mislila da će kod isplate nastati. –
Uvjeti isplaćivanja na početku su uvijek idealizirani kako bi studenti uopće prihvatili posao. Nakon nekog vremena pokaže se da stanje nije tako idealno, a jedna studentica koja je radila u jednom od osječkih kina navodi da nisu poštovali sve uvjete isplaćivanja, nedjelje nisu naplaćivali kako su trebali i zadnju plaću uopće nisu isplatili.
Plaće su isto tako vječni problem kod privatnika. U privatnoj agenciji koja se bavi promocijom jedna djevojka spomenula je da pola godine nije dobila plaću. Promocije su nešto s čim velik broj ljudi nije imao sreće. Neki nisu htjeli navesti imena agencija unatoč ogromnoj ljutnji zbog rada i truda koji nije plaćen. Jedna studentica navela je i još jedan problem u agenciji. Kašnjenje od pola godine pripisala je tvrtkama s kojima surađuju jer one znaju kasniti s isplatama. Ali dodaje da je obaveza promotorske agencije da isplati plaću bez obzira na suradnike jer su oni ti koji direktno surađuju sa studentima.
Postoje i oni koji su na kasnije isplaćivanje unaprijed pripremljeni pa se čini nemoguće da bi stvari mogle biti još gore.
– Uobičajena praksa na HRT-u je da plaća dolazi dva mjeseca kasnije. Znači, odradiš deveti mjesec i plaća sjedne krajem 11. Tako je barem do sada bilo, protekle 3 godine Ove godine su nam zaželjeli sretne blagdane tako što nam nisu ništa isplatili i eto, još uvijek čekamo novce koje smo zaradili u 10. mjesecu. – požalio se jedan student.
A ako ste pomislili da je freelance kao što je pisanje seminara, blogova i sličnog bolji, prevarili ste se. Student nam se požalio kako je poslao članak zadnjeg dana studenog prošle godine jednoj IT trgovini, a povratnu informaciju o članku morao je tražiti pet dana kasnije.
– Dobio sam informaciju da je sve ok. Članak je objavljen polovicom 12. mjeseca. Tražio sam novce za taj članak i onaj prije toga jer je rečeno da će mi tako biti isplaćeno. Prvo su me pitali želim li uzeti nešto iz trgovine u tom iznosu pa me pitali hoću li dolaziti nekom prilikom u Zagreb da mi daju novce. Nakon što sam rekao da ne znam kada dolazim u Zagreb, nisu mi ništa odgovorili. Jučer sam ponovo inicirao isplatu i u mailu naveo broj tekućeg računa s implikacijom da mi jednostavno uplate, odgovor nisam dobio, a polako sam se već oprostio od tih novaca. Ne planiram raditi ništa više za njih, makar mi platili te članke više od prvotno dogovorene cijene. – zaključuje student.
Ozbiljnost je odmah na prvu vidljiva, ali još je gore kada te sve podsjeća na CIS. Dvjema studenticama jedan poslodavac nikada nije isplatio plaću. Kažu da se ispostavilo da je riječ o prijevari i cilju izvlačenja profita.
– Sam način poslovanja bio je užasan. Prijavile smo to u osječki SC, oni su proslijedili krim policiji jer se ispostavilo da imaju već nekakvu povijest loših poslova. Navodno čim prijeđu granicu znat će se i tražiti isplata. To je bilo prije 2 godine, od tada ništa. – zaključuju.
Kada se studentski centar uplete, iskustva su različita. Jedna djevojka proslijedila nam je mail u kojem objašnjava studentskom centru što joj se točno dogodilo s poslodavcem. Studentski centar u Osijeku djevojci je pomogao, pa su joj novci na kraju isplaćeni. Poslodavac ju je napao jer im je zbog troška bilo lakše jedan dio isplatiti na ruke, radi manjeg poreza.
Ova praksa upotrebljava se i u kafićima, i to nerijetko. Poslodavci uglavnom novac isplaćuju na ruke jer je tako isplativije. Studentima ta priča odgovara jer novac dobiju prije. Ili ne? Puno ih se požalilo. Općenito kod isplaćivanja u kafićima nastaje velik kaos jer su poslodavci neodgovorni. Jedna djevojka navela je kako joj je poslodavac na kraju nabrojao neke imaginarne troškove, izmislio da je nešto potrgala da joj ne bi morao isplatiti plaću jer je trebala pokriti navodne troškove.
Iako je situacija s problematičnim poslodavcima stvarna i sveprisutna nerijetko je problem i u samim studentima koji olako odustaju od teško zarađenog novca. Nekoliko poziva i mailova ponekad nije dosta, pa je u potrazi za svojim kunama dobro pokucati i na pokoja vrata. Studentski centar, iako na prvu nezainteresiran, uz trud i upornost u traženju rješenja može postati najvjerniji saveznik.
Na kraju ne preostaje ništa drugo nego pažljivo birati poslodavce, dobro otvoriti oči i uši i najbitnije – biti uporan. Naporan rad mora biti plaćen! Činjenica da ste student ne podrazumijeva manje uvažavanje vas kao radnika. Baš naprotiv, daje vam pravo da tražite svoje i od toga nikako ne odustanete, koliko god se to ponekad činilo nemogućim.
