Studenti FFST-a otkrivaju: Koliko se osjećamo spremno za rad odmah pri završetku studija?
Glavna zadaća fakultetskog obrazovanja jest to da nas pripremi za budući posao. Studenti Filozofskoga fakulteta u Splitu otkrili su nam koliko se osjećaju spremno za stvaran život nakon završenoga fakulteta.
Glavna zadaća fakultetskog obrazovanja jest to da nas pripremi za budući posao. Studenti Filozofskoga fakulteta u Splitu otkrili su nam koliko se osjećaju spremno za stvaran život nakon završenoga fakulteta.
Filozofski fakultet u Splitu dio je Sveučilišta u Splitu te smatra se vrlo uglednim fakultetom na koji nije lagano upasti, naravno, ovisno o kojem smjeru je riječ.
Primijećen je napredak ovoga fakulteta u vidu izrade novih web stranica, online preuzimanja određenih dokumenata te, ponajviše – preseljenja u novu zgradu koje je nastupilo 2019. godine Nakon dugogodišnje borbe Fakultet se napokon nalazi na jednoj lokaciji. Stručno osoblje i profesori su, objašnjavaju studenti, uslužni, ljubazni i fleksibilni, no kakav je raspored i odabir predmeta za pojedine smjerove?
– Cilj Filozofskog fakulteta je razvijanje znanja iz humanističkih i društvenih znanosti te poticanje razvoja kritičkog mišljenja! – navodi se na stranicama Fakulteta.
Ispitali smo studente viših godina koje je njihovo mišljenje o studiju i je li njihov cilj ostvaren tijekom njihova studiranja.
Ono što je važno napomenuti, ovdje je riječ o budućim učiteljima razredne nastave, profesorima, pedagozima, sociolozima i psiholozima koji su važni za budućnost zajednice, a koji su, isto tako, često omalovažavani u društvu u kojem živimo. Koliko su spremni budući stručnjaci koji će možda jednog dana odgajati našu djecu?
Zatražili smo od studenata da zamisle da u ruci imaju diplomu te da ih odmah idućega mjeseca zovu da su dobili posao u struci. Ovo je, kažu nam studenti, manje vjerojatan scenarij budući da je svima poznato kako se u Hrvatskoj dugo čeka posao iz humanističkog i društvenoga područja. No, teoretski gledano, htjeli smo saznati kako bi se snašli u navedenoj situaciji.
Studentica sociologije ne osjeća se spremnom:
– Završavam 5. godinu sociologije i u potpunosti se ne osjećam spremno za rad u struci. Koliko znam, s tim bi se složila i većina mojih kolega jer se neprestano jedni drugima žalimo na taj problem. Smatramo da je nedovoljan, odnosno jako slab, udio predmeta koji su ključni za obavljanje našega posla, također bi istaknuli i potpuni nedostatak prakse tijekom školovanja, a s druge strane, previše seminara. Na kraju ćemo izaći s fakulteta, a da nitko ništa ne zna. Da me pozovu na razgovor za posao, bilo bih me sram koliko sam zapravo nespremna.
S njom bi se složila i studentica s Učiteljskog fakulteta:
– Završavam 5. godinu integriranoga Učiteljskoga studija. Jedino što nas je donekle pripremilo bile su metodike koje smo imali zadnje dvije godine, premda su i one bile pomalo nerealne. Ne znamo upaliti e-dnenvik, sastaviti ostalu administraciju ni održati roditeljski sastanak i sve ostalo što je potrebno. Umjesto raznih teorijskih predmeta poput filozofije, logike ili sociologije, mislim da je trebalo produžiti praksu i više se fokusirati na stvarnost, a ne teoriju.
Studentica nadodaje još kako se nada poslu što prije nakon završetka studija, iako zna što ju u tom slučaju čeka:
– Još me jedan semestar dijeli od dobivanja diplome. Ne osjećam se spremno za obavljanje posla učiteljice razredne nastave zbog nedostatka praktičnoga dijela. Rad s djecom je kompliciran i nije dovoljno samo poznavati teoriju. Da se odmah uspijem zaposliti, kamoli sreće, mislim da bih se uspjela snaći, ali uz jako puno stresa i muke.
Studentica pedagogije i hrvatskog jezika smatra da je Fakultet koji pohađa dobar, ali da nastavnički smjerovi ne pripremaju dovoljno na stvarnost koja slijedi. Kako ona kaže, sretna je što je baš na ova dva smjera pa zna kako oni funkcioniraju te da pedagogija puno više radi baš na određenim kompetencijama koje nam omogućuju da se snađemo u danom trenutku kroz brojne igre uloga, ispravljanje testova, a ponajviše je naglasak na samoj praksi i tehnikama držanja nastave. Navodi kako nastavnički smjerovi taj dio odrađuju na 4. i 5. godini i misli da uvijek blago zaostaju.
Javili su nam se i oni koji su studij završili i koji već zaista i imaju diplomu, evo što kažu:
– Završila sam Filozofski fakultet u Splitu prije 7 godina. Pogodite radim li u struci? Apsolutno sam zadovoljna kako me ovaj Fakultet pripremio za rad, kao i prethodno školovanje. Međutim, apsolutno je nemoguće dobiti posao sutradan jer je on osiguran podobnoj gospodi, članovima vladajućih stranaka, u hrvatskom narodu poznatima pod zajedničkim imenom – UHLJEBI!
– Diplomirala sam 2015. godine na dvopredmetnom studiju hrvatskoga i engleskoga jezika. Filozofski fakultet me nije pripremio na sve što me čeka. Stekla sam neka opća specifična znanja o materiji, ali sama primjena u nastavi - s obzirom na razne programe, udžbenike i sadržaje traži svakodnevnu pripremu. Zbog fakulteta znamo gdje i kako tražiti informacije, ali ući s fakulteta u učionicu i kvalitetno obraditi nastavnu jedinicu nije moguće jer je previše specifično.
Ta studentica naglašava još i da ih FFST nije pripremio za tržište rada i da nisu svjesni ekonomije čiji su dio. Tvrdi da svatko, bez izuzetka, ostaje duboko razočaran pri prvom susretu sa stvarnošću. Navodi kako FFST treba razmisliti o svojoj društvenoj odgovornosti i smanjiti kvote te da se tek tada može nazvati pravim društvenim i humanističkim fakultetom.
Studentica koja je završila hrvatski jezik i književnost i talijanistiku nešto je drugačijeg razmišljanja jer smatra da Fakultet pripremi studente u onoj mjeri u kojoj može, dok drugo ostaje na njima samima:
– Ja sam završila nastavnički smjer – hrvatski jezik i književnost/talijanistika. Naš fakultet je kao i svaki drugi: pruži ti osnove, nauči te na kojim mjestima potražiti potrebne informacije i kroz praksu na 5. godini predstavi ti rad u stvarnome razredu.
Međutim, bez pravog radnog iskustva, ni mi, a ni bilo koja druga struka, ne može reći da je 100% spreman i pripremljen ide na posao netom nakon izlaska sa studija.
– Naravno da se ne sjećam svakog detalja gradiva s 3. godine fakulteta i kada s djecom obrađujem Krležu, moram prolistati i prisjetiti se. Poanta jest da znam gdje to potražiti i na što se fokusirati, a to znam upravo zahvaljujući ovome Fakultetu.
Svakako, nakon prakse, nije mi bio problem ući u razred, a sa svakim odrađenim satom raslo je iskustvo i moja sigurnost.
Ne radim više u struci jer profesorski posao nije bio za mene, ali bez ikakve sumnje, za vrijeme studiranja pruženo nam je sve potrebno za obavljanje posla za koji smo se školovali, a koliko ćemo biti dobri, ovisi samo o nama, našoj želji i volji da budemo uspješni(ji). – nadodaje studentica.
Prema ovim riječima, možemo zaključiti kako ostaje još mnogo prostora za napredak i pripremu studenata, ali i da Filozofski fakultet daje velik broj znanja i vještina koje studentima mogu pomoći da se što bolje snađu u svom radu. Ovi su poslovi specifični i samim time zahtjevni jer su dinamični i nepredvidivi.
Obrazovanje koje dobijete na studiju, bez obzira o kojemu je riječ i bez obzira koliko trajao, nikada ne može zamijeniti iskustvo koje dobijemo prilikom rada u određenoj struci. Nikome nije lako kad je bačen u vatru, ali ponekad je to najbolji način da se nauči. Fakulteti u Hrvatskoj, zajedno sa svim svojim vrlinama i manama, pružaju dobre temelje za daljnji rad.
Poticajna poruka svakako bi bilo baš ona koju je uputila naša zadnja sugovornica:
– Koliko ćemo biti dobri, ovisi o nama, našoj želji i volji da budemo što uspješniji.
