Pratio je do stanice pored doma na Savi, stao pokraj nje i masturbirao
Ne samo u okolici studentskih domova – studentice su meta manijaka i na ulicama. Upravo se jedan takav slučaj dogodio na zagrebačkim ulicama u blizini Studentskog doma „Stjepan Radić“.
Ne samo u okolici studentskih domova – studentice su meta manijaka i na ulicama. Upravo se jedan takav slučaj dogodio na zagrebačkim ulicama u blizini Studentskog doma „Stjepan Radić“.
Već se nebrojeno puta pojavila vijest o uglavnom starijim muškarcima koji obilaze studentske domove, zbog čega se poseban strah javljao među stanarima. Dogodili su se različiti opasni slučajevi, poput onih da snimaju studentice ili ih promatraju kroz prozor i pritom masturbiraju. Doživljaji studentica koje su bile u doticaju s njima jesu potresni, a nelagoda se stvara i kod ostalih jer shvaćaju da se to može dogoditi i njima.
Kako je biti meta jednog takvog čovjeka 20. ožujka osjetila je zagrebačka studentica koja je htjela ostati anonimna. Krećući se ulicom u blizini Studentskog doma Stjepan Radić, sudarila se s manijakom koji ju je počeo pratiti sve do autobusne stanice. Tada ga je ponovno primijetila, a onda je uslijedilo ono što bi kod svake studentice izazivalo čudan osjećaj.
– Kako sam tipkala na mobitel, nisam obratila pažnju, ali kreten je doslovno stao na pola metra od mene i skužila sam da masturbira, na što je rekao da d*ka pa je otrčao prema zgradama koje su tamo kraj stanice nakon što sam krenula ka gospođi koja je stajala nekoliko metara od nas. – opisala je svoje iskustvo.
Policiji nije javila slučaj jer, kako kaže, ne vjeruje da bi urodilo plodom. Čovjeka se ne sjeća najbolje, osim da je krupnije građe, pretpostavlja da je u pedesetima, kratke kose i svijetlih očiju, luđački prodornih, dodaje.
Iako takva iskustva djeluju zastrašujuće na studentice i izazivaju pomisao na najgore scenarije, takvi ljudi uglavnom ne napadaju žene niti ih siluju. Naime, postoji mogućnost da se radi o mentalnom poremećaju naziva parafilija – temelji se na seksualnim fantazijama koje mogu uključivati nežive objekte, djecu ili nepoznate osobe, baš kao što je bila naša sugovornica. Budući da studira Medicinu na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, upoznata je s tim poremećajem, pa je znala o čemu se radi. Ipak nije ostala posve ravnodušna.
– Njih uzbuđuje ne žena u čijoj prisutnosti to rade već sama činjenica da to rade u javnosti i da ih netko vidi. – objasnila je.
No ne možemo se uvijek osloniti na jednu dijagnozu, zbog čega bismo svi uvijek trebali biti na oprezu – i to ne samo u okolici studentskih domova već i na ulici. Kretanjem u društvu ili u gomili na neki se način možemo osigurati od ovakvih neugodnih iskustava.
