Posljedice Olimpijskih igara u Parizu: radnici zauzeli studentske sobe, a studenti ostali bez smještaja

Ovo ljeto, održavanje Olimpijskih igara u Parizu stvorilo je neočekivane probleme za brojne studente koji su ostali bez smještaja. Igre se održavaju od 26. srpnja do 11. kolovoza, a kao i gotovo svako veliko natjecanje, uvijek se pojave kontroverze ili u najmanju ruku, sporne odluke. Jedna od takvih je ona koju je donio najviši francuski upravni sud, omogućujući korištenje studentskih soba za smještaj osoblja igara.

Ministarstvo sporta je još u svibnju prošle godine objavilo planove za korištenje studentskih soba tijekom trajanja Olimpijskih igara. Iako je pariški upravni sud u kolovozu suspendirao tu odluku, najviši upravni sud, Conseil d‘Etat, krajem prosinca presudio je u korist pariškog sveučilišnog stambenog tijela, omogućivši rezervaciju više od 2 000 studentskih stanova za potrebe radnika na Olimpijskim igrama. Prema odluci suda, nikakvi važeći zakoni nisu u suprotnosti s time da se okončaju studentski najmovi u nekim studentskim stambenim blokovima kako bi se oslobodilo mjesto za osoblje potrebno za predstojeće ljetne igre.

Ova odluka izazvala je val kritika od strane studentskih saveza i ljevičarskih lokalnih političara. Mnoge studentske organizacije pokrenule su peticije kako bi spriječile izbacivanje studenata iz njihovih stanova. Unatoč tome, regionalna organizacija studentskih usluga CROUS izjavila je da jamči obnovu stanarskog prava studentima pogođenim ovom mjerom. Također, odlučeno je da će studenti koji su morali napustiti svoje stanove dobiti određenu financijsku pomoć kao kompenzaciju za promjenu smještaja i akademskog boravišta.

Upravni odbor je priopćio kako će pogođeni studenti dobiti naknadu od 100 eura te dva mjesta za sudjelovanje na olimpijskim natjecanjima. Iako je ova odluka donesena s ciljem podrške organizaciji Olimpijskih igara, mnogi smatraju da nije dovoljno kompenzirala studente koji su ostali bez smještaja u ključnom dijelu godine.

Dok se Pariz priprema za svjetski sportski spektakl, ostaje pitanje kako će se ovakve odluke odraziti na buduće generacije studenata i njihov odnos prema organizaciji velikih događaja u urbanim sredinama.