NA FFOS-u osnovan Estetički laboratorij; danas prikazuje film „White Riot”
– Estetički laboratorij svojim bi aktivnostima pokrivao dijelom praktičnu (seminarsku) nastavu iz filozofskih kolegija, ali jednako tako i niz drugih znanstvenih grana kojima je bliska tematika ovog humanističkog područja. – napisao je izv. prof. dr. sc. Boško Pešić.
– Estetički laboratorij svojim bi aktivnostima pokrivao dijelom praktičnu (seminarsku) nastavu iz filozofskih kolegija, ali jednako tako i niz drugih znanstvenih grana kojima je bliska tematika ovog humanističkog područja. – napisao je izv. prof. dr. sc. Boško Pešić.
Naime, od 18 do 20 sati održat će se prva njegova aktivnost. Sekcija Filmozofija, na čelu s voditeljem prof. dr. sc. Marijanom Krivakom, priprema projekciju filma White Riot (Bjelačka pobuna, 2020) redateljice Rubike Shah preko platforme Zoom.
– Projekciju filma White Riot omogućila je programska voditeljica Subversive Film Festivala – Dina Pokrajac. Riječ je o filmu kojim je otvoren 13. Subversive Film Festival u zagrebačkoj Kinoteci 28. studenoga 2020. Njegov filmski jezik podređen je energiji new-wave i punk ritma. Prevažni je to dokument filozofsko-političke spoznajne kartografije (Fr. Jameson). Njegova aktualnost u govoru protiv rasizma, mržnje i fašizma dragocjena je kao poticaj za raspravu o odgojnoj ulozi filozofije i umjetnosti i u našoj sredini. Radujemo se zajedničkoj filmskoj večeri i razgovoru! – poručuju s FFOS-a.
Više o Estetičkom laboratoriju napisao je voditelj izv. prof. dr. sc. Boško Pešić:
– Izvorna ideja estetičkog laboratorija izrasla je zajedno s konceptom koji je na skopskom sveučilištu sredinom 20. stoljeća osmislio hrvatski filozof Pavao Vuk-Pavlović (1894-1976) i predstavlja moderno propitivanje onih mogućnosti koje nastaju iz višestruke povezanosti filozofije i umjetnosti. Među njima se naročito teorijski potentnom ispostavlja obrazovno-odgojna uloga umjetnosti koja još uvijek, čini se, nije ni izbliza dovoljno sagledana, a kamoli iscrpljena. Prema Vuk-Pavloviću smisao i opravdanje filozofije kao osloncu nastojanja oko onog ljudskog nije samo u službi razvitka pojedinih kulturnih funkcija nego najprije u onom određenju one žive biti svijeta (svjetovanja) koja ponire u samu stvar čovjekove potrebe za stvaranjem i, samim time, trajnim stvaralačkim izrazom – takav smisao, reći će Vuk-Pavlović, štoviše pokriva zbilju i vrijednost, potvrđuje u smislovitome pripadnost određena bitstva k bitku bića. Estetika kao obuhvatni filozofijski govor umjetnosti (i o umjetnosti) prema ovako određenom smislu i opravdanju filozofije priopćuje i objavljuje svestranost umjetničkog stvaralaštva koje nije ništa drugo do sebe stavljanje istine u djelo (Heidegger). Kao svojevrsni rezultat u kulturi se to uvijek iznova iskazuje nebrojenim mogućnostima da se ljudski svijet spozna kao um.
No u duhovnoj situaciji vremena u kojemu živimo sve je teže kulturu razlikovati od ideološki propisanih obrazaca ponašanja, a čije raskrinkavanje veze i ovladavanja pripada zadaći filozofije. Cjelovitost nametnute veze ideologije i kulture Adorno i Horkheimer su već poodavno s pravom nazvali kulturnom industrijom koja pak predstavlja ničim usporedivu regresiju tzv. prosvijećene samosvijesti. Ona se najviše očituje upravo po pitanju komercijalizacije estetskih tvorbi. Sve izglednija je ocjena da danas još jedino tehnologija upravlja estetikom masovnog potrošnje koja se, samim time, u naličju sveprisutnog konzumerizma neminovno tiče i globalnog oblikovanja suvremene kulture.
Imajući sve to u vidu, budući estetički laboratorij svojim bi aktivnostima pokrivao dijelom praktičnu (seminarsku) nastavu iz filozofskih kolegija kao što su estetika, filozofija filma, filozofija književnosti, metodika nastave filozofije, ali jednako tako i niz drugih znanstvenih grana kojima je bliska tematika ovog humanističkog područja. Uz odgovarajuću multimedijalnu opremu djelovanje estetičkog laboratorija bilo bi tako u svojim pomno osmišljenim radionicama i znanstveno-stručnim okupljanjima usmjereno k filozofskoj refleksiji kulturno-umjetničkih fenomena današnjice koji se ogledaju u primjerima digitalno-informatičke tehnologije koja sa svojim ukupnim posljedicama na čovjeka očito tek iziskuje svoju pravu valorizaciju. U duhu Nietzschea rečeno, umjetnost u svemu tome imamo da bismo istinu barem donekle mogli izdržati.
