Kolinda Grabar-Kitarović: Problem sustava nije velik broj visokoobrazovanih mladih, već nepostojanje odgovora na problem nezaposlenosti
Gospodinu Josipoviću i gospođi Grabar-Kitarović smo početkom godine poslali nekoliko jednakih pitanja koja propitkuju probleme s kojima se na dnevnoj bazi susreću studenti. Grabar-Kitarović istaknula je kako reforma fakulteta ne obuhvaća samo visoko obrazovanje, već i reformu svih segmenata obrazovanja.
Gospodinu Josipoviću i gospođi Grabar-Kitarović smo početkom godine poslali nekoliko jednakih pitanja koja propitkuju probleme s kojima se na dnevnoj bazi susreću studenti. Grabar-Kitarović istaknula je kako reforma fakulteta ne obuhvaća samo visoko obrazovanje, već i reformu svih segmenata obrazovanja.
11. siječnja 2015. godine održat će se drugi krug predsjedničkih izbora. Za mjesto na Pantovčaku i za predstavnika Republike Hrvatske na domaćem i stranom tlu bore se trenutni predsjednik Ivo Josipović te HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar-Kitarović.
Tijekom raznih sučeljavanja i političkih govora održanih tijekom predizborne kampanje malo prostora posvetilo se stavovima predsjedničkih kandidata o stanju u obrazovanju, o prilagođenosti tržišta rada za buduće studente, o kvotama fakulteta, ali i o izlaznom kadru koji u posljednjih nekoliko godina odlazi u inozemstvo kako bi osigurao svoju egzistenciju.
Gospodinu Josipoviću i gospođi Grabar-Kitarović smo početkom godine poslali nekoliko jednakih pitanja kojima smo željeli ispitati navedene probleme. S obzirom na to da iz stožera kandidata Ive Josipovića još nismo primili odgovor, objavljujemo odgovore gospođe Grabar-Kitarović.
Kolinda Grabar-Kitarović istaknula je kako reforma fakulteta ne obuhvaća samo visoko obrazovanje, već i reformu vrtića, osnovnih i srednjih škola. Grabar-Kitarović smatra kako je besplatno obrazovanje za sve prilika maturantima za jednake mogućnosti obrazovanja te da se treba poraditi na komunikaciji između tržišta rada i visokih učilišta.
Ako osvoji predsjednički mandat, planira se posvetiti komunikaciji s učenicima i studentima te uspostaviti funkciju savjetnika za mlade osobe.
Prije početka predsjedničke kampanje Vaš protukandidat i trenutni predsjednik Ivo Josipović iskritizirao je bolonjski sustav i komunikaciju gospodarstva te obrazovanja. Slažete li se da bolonjski sustav nije adekvatan? Kako biste Vi, kao predsjednica, nastojali riješiti ovaj rastući, gorući problem ne samo za mlade, već i za cijelu Hrvatsku?
Implementacija bolonjskog sporazuma je dugotrajan proces, koji poznaje različite modele sustava visokog obrazovanja i načina ustroja programa studija. U Hrvatskoj imamo binarni sustav, s jedne strane sveučilišta i sveučilišne studije, a s druge strane veleučilišta i visoke škole. Tržište rada još uvijek ne prepoznaje dovoljno razliku između kvalifikacija koje studenti stječu na ovim studijima, kao ni stupanj prvostupnika, jer studenti nakon završetka prvog stupnja visokog obrazovanja jednostavno ne mogu naći posao. Smatram da se reforma bolonjskog procesa ne tiče samo sustava visokog obrazovanja.
Programe za našu djecu potrebno je modernizirati još od vrtića, poticati kreativnost, inventivnost, logičko zaključivanje, a ne puko učenje činjenica. Osim toga, moramo poraditi na boljoj komunikaciji između predstavnika realnog sektora i tržišta rada i predstavnika naših visokih učilišta, te definirati dugoročnu strategiju razvoja obrazovanja. U ovoj strategiji moramo definirati smjer kretanja razvoja sustava visokog obrazovanja i voditi računa o njegovom usklađivanju s tržištem rada, ali ostaviti dovoljno prostora za korekcije i mogućnosti reagiranja na promjene u zahtjevima tržišta jer nitko ne može znati danas koji profil zaposlenika će se tražiti za deset ili petnaest godina.
Visoko obrazovanje danas je jedna izrazito dinamična kategorija koja se brzo mijenja, a konkurencija je sve žešća. Hrvatska visoka učilišta morat će se početi brže prilagođavati novim trendovima, a ova zadaća tiče se prije svega Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta te rektora i dekana visokih učilišta. Kao buduća predsjednica zalagat ću se za bolje povezivanje tržišta rada i sektora visokog obrazovanja te poticati proaktivnost uprava visokih učilišta.
Vlada nema odgovor na problem nezaposlenosti
Je li model „besplatnog obrazovanja ZA SVE“ dobar ili on ima mane, pogotovo ako uzmemo u obzir da široki spektar ljudi završava fakultete i visoka učilišta i stvaraju samo brojeve, no ne i stručnjake? Čini se kako se Hrvatska zna samo hvaliti količinom visokoobrazovanog kadra, a potom šuti kada se iznose brojevi o nezaposlenosti.
Svi naši maturanti moraju imati jednake mogućnosti za studiranje. Po ovom pitanju ću se apsolutno zalagati za zadržavanje prava na besplatno obrazovanje za sve studente, poglavito one lošijeg socioekonomskog statusa koji nemaju jednake uvjete za stjecanje potrebnih 55 ECTS bodova godišnje za oslobođenje plaćanja školarine.
Problem sustava nije velik broj visokoobrazovanog mladog kadra i to je nešto što Hrvatskoj apsolutno služi na čast i čime se trebamo ponositi. Fakultet studentima daje potreban alat za daljnji profesionalni razvoj i predstavlja ulaznicu za tržište rada i dobre poslove koji predstavljaju izazov za mladog čovjeka i koji će mu omogućiti stjecanje praktičnog znanja i stvaranje dodatne vrijednosti u budućnosti za sebe, svoju obitelj i okolinu. Nakon fakulteta nedostaje potpora države i problemi su ovdje nešto dublji.
Osim mjere stručnog osposobljavanja od 1600 kn koje ne mogu pokriti ni osnovne egzistencijalne potrebe, vlada zapravo nema odgovora na problem nezaposlenosti mladih. Uz nedostatak mjera, moram istaknuti i vrlo lošu investicijsku klimu, kočenje poduzetništva, nedostatak povjerenja u državne institucije i porezni sustav koji se mjenja sa svakim rebalansom proračuna. Svi ovi čimbenici dovode do pada zaposlenosti u realnom sektoru i posljednično velike nezaposlenosti mladih.
U Hrvatskoj trebamo poticati poduzetništvo, olakšati našim poslodavcima poslovanje i omogućiti im lakše zapošljavanje mladih ljudi, ali isto tako mlade ljude kroz sustav obrazovanja obučavati ne samo da budu kvalitetni i visokospecijalizirani radnici, već i poduzetnici i poslodavci koji će svojom inovativnošću i kreativnošću još više pridonijeti razvoju naše domovine.
Osvrnuli ste se na problem iseljavanja mladih ljudi i o tim ljudima se govori često u negativnom kontekstu, kao o nezahvalnim ljudima koji napuštaju svoju domovinu. Unazad nekoliko godina mnogi mladi su progovorili kako bi se rado vratili u Hrvatsku, ali nemaju odgovarajuću podlogu za djelovanje. Tome svjedoče i neki svjetski prepoznati znanstvenici koji su se nastojali vratiti u Hrvatsku, no ubrzo su ponovno otišli u iseljeništvo. Kako biste Vi nastojali utjecati na nedostatak znanstvenih potreba i prilika za razvitak visokog kadra? Mogu li EU fondovi pomoći u tome i kako ih iskoristiti?
Mlade ljude koji su se odselili zbog nemogućnosti pronalaska posla, osiguranja vlastite egzistencije i zasnivanja obitelji nitko ne može okriviti za iseljavanje iz Hrvatske. Tragična istina je da Hrvatska kao jedna zemlja bogata prirodnim resursima te kvalitetnim i obrazovanim mladim ljudima već godinama gospodarski nazaduje.
U ovakvim uvjetima, s vladom koju ministar financija mora moliti da se pridržava proračunskih ograničenja, dok se plaće za profesore moraju osiguravati rebalansom pred sam kraj godine, ne možemo očekivati povećanje financiranja znanosti i istraživanja i razvoja iz državnog proračuna. Europski fondovi svakako mogu pomoći u financiranju, no nekompetencija u resornim ministarstvima i tromost sustava onemogućavaju priljev bilo kakvih značajnih sredstava za ove svrhe.
S obzirom na svoje iskustvo ministrice vanjskih poslova Republike Hrvatske, kao predsjednica ću aktivno poticati projekte orijentirane ulaganju u ljudske resurse u sustavu visokog obrazovanja putem Europskog socijalnog fonda, ali i ulaganje u infrastrukturu i opremu koja je na većini visokoškolskih institucija zastarjela i neadekvatna te ne omogućava studentima stjecanje dovoljno praktičnog znanja za vrijeme studija.
Mladi se sa spoznajama iz inozemstva trebaju vratiti u Hrvatsku
Studentska populacija nije pretjerano zadovoljna napravljenim stvarima i smatra kako nemaju adekvatne zastupnike i kako sustav radi protiv njih. Jeste li razmišljali o aktivnijoj suradnji sa studentskim predstavnicima koji bi vam mogli direktno iznositi probleme budućeg radnog kadra i tako sudjelovati u političkom radu i lobiranju?
Komunikacija sa studentima i mladim ljudima jedan je od mojih prioriteta. U tu svrhu planiram u svojoj administraciji imati i savjetnika za mlade kao i savjet sastavljen od predstavnika studenata, srednjoškolaca i svih ostalih zainteresiranih mladih ljudi koji će mi moći ukazati na sve probleme koji muče mlade ljude.
Na ovaj način će mladi u instituciji predsjednika dobiti jakog saveznika koji će im pomoći u borbi za veća prava, ali i skrenuti fokus javnosti na njihove probleme, jer će u konačnici upravo oni izgrađivati bolju, bogatiju i prosperitetniju Hrvatsku.
Možete posvjedočiti o studiranju u Hrvatskoj i inozemstvu. Koje kvalitete bi studenti mogli naučiti od svojih inozemnih kolega i kako razviti uspješniju suradnju ne samo institucija, nego i pojedinaca i potaknuti ih na razmjenjivanje iskustva?
Hrvatski studenti su izrazito kvalitetni i prepoznati u svijetu. U prilog tome govori i činjenica da velik broj najboljih studenata lako pronalazi zaposlenje u inozemstvu i time na žalost odlazi iz Hrvatske. Ono što bih poručila našim studentima jest da ne smiju potonuti u sivilo i nedostatak perspektive.
Studenti su uvijek bili pokretačka snaga društva, a to moraju biti i hrvatski studenti danas. Odlazak u inozemstvo na razmjenu, stručnu praksu, doktorat ili privremeni rad nije loša stvar, dapače, u suradnji s kolegama u inozemstvu naši studenti mogu steći nova iskustva, upoznati nove kulture, specijalizirati se za pojedina znanstvena polja koja u Hrvatskoj možda nisu dovoljno razvijena i sl. Bitno je da se onda s tim spoznajama vrate u Hrvatsku i doprinesu njenom razvoju, a ja ću se kao predsjednica boriti za to da im se osigura mjesto za povratak.
