„Ideja je da Amerikancima donesete pregršt znanja, a da u Hrvatskoj rasprostranite stečena iskustva”
U razgovoru s "Fulbrightovkama" zanimljive savjete, iskustva i informacije mogu pronaći znanstvenici, ali i zaljubljenici u jezike te svi oni koji žele ozbiljno započeti karijeru i napredovati po završetku fakulteta.
U razgovoru s "Fulbrightovkama" zanimljive savjete, iskustva i informacije mogu pronaći znanstvenici, ali i zaljubljenici u jezike te svi oni koji žele ozbiljno započeti karijeru i napredovati po završetku fakulteta.
Fulbright je pokrenut s ciljem povećanja međusobnog razumijevanja između građana SAD-a i građana ostalih zemalja svijeta. Riječ je o vrlo prestižnom programu međunarodne obrazovne razmjene koji se trenutno provodi u više od 160 zemalja svijeta. Jedna od njih je i Republika Hrvatska.
Fulbright stipendije u Hrvatskoj se dodjeluju za preddoktorsko i poslijedoktorsko usavršavanje na visokim učilištima u SAD-u, a godišnje ih u prosjeku koristi 10-15 profesora, studenata i znanstvenika. Ako vas ne privuče činjenica da se na globalnoj listi trenutno nalaze 33 sadašnja ili bivša premijera i predsjednika, 54 dobitnika Nobelove nagrade i 82 dobitnika Pulitzerove nagrade, sigurno smo da će vas naš razgovor s dvjema Fulbrightovkama ostaviti bez teksta.
Jedna od naših sugovornica je Gabriela Abramac, koja je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala engleski jezik i književnost te stekla akademski naziv doktorice znanosti iz znanstvenog polja filologije. Bavi se sociolingvistikom židovskih jezika, a već je 18 godina direktorica Sokrat škole stranih jezika, koju je osnovala odmah nakon studija. Njena je ljubav prema lingvistici prevladala, iako je završila programe i certfikate iz međunarodnih odnosa u SAD-u. Naša druga sugovornica, Tena Dubček, mlada je i uspješna znanstvenica koja je završila fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.
U razgovoru s Fulbrightovkama zanimljive savjete, iskustva i informacije mogu pronaći znanstvenici, ali i zaljubljenici u jezike i svi oni koji žele ozbiljno započeti karijeru i napredovati po završetku fakulteta.
Što vas je potaknulo na prijavu na Fulbright program?
G: Osnovna motivacija moje prijave bilo je sudjelovanje u peer programu – mogućnost umrežavanja sa znanstvnicima iz čitavoga svijeta, razmjena iskustava te pristup američkim visokoškolskim institucijama i bazama podataka. Kao privatni poduzetnik godinama obučavam nastavne timove i radim na kvaliteti nastavnih procesa. Tijekom vremena počela sam osjećati da ja kontinuirano ulažem u druge, a da meni nedostaje mentorstvo i prilika za razvoj. Biti dijelom Fulbright programa za mene je značilo dobiti mentorstvo te znanstvenu i praktičnu razmjenu u okviru najprestižnijeg programa.
T: Htjela sam vidjeti i iskusiti kako je to živjeti u Americi, u engleskom govornom području, točnije u Cambridgeu i Bostonu te kako je raditi u atmosferi velikog i poznatog američkog sveučilišta. Htjela sam krenuti raditi i surađivati s novim znanstvenim grupama, dobiti nova znanja iz vrućih područja u znanosti, a ujedno imati prilike i doprinijeti im. Htjela sam upoznati nove ljude, steći nove prijatelje i još malo povećati internacionalnost u svakom aspektu svog života.
Koji su bili razlozi za, a koji protiv pohađanja Fulbright programa?
G: Doktorirala sam na temi jezika i identiteta u ortodoksnim židovskim zajednicama u New Yorku. Za potrebe svojih istraživanja šest sam puta putovala u New York radi terenskih istraživanja i dva sam ljeta provela intenzivno učeći jidiš na YIVO Institutu za židovska istraživanja u New Yorku. Sve ovo sam sama financirala jer kod nas nisam mogla dobiti nikakvu potporu za svoj rad. Također, kako nisam bila znanstveni novak, svoj sam studij platila sama. Kao i svu literaturu – jer ništa relevantno nisam mogla naći za svoj rad u našim knjižnicama.
Osnovna motivacija bila je u tome što mi je Fulbright omogućio godinu dana boravka u New Yorku. Tamo sam se mogla u kontinuitetu posvetiti daljnjim istraživanjima. Isto tako, godina dana boravka na američkim institucijama pružila mi je priliku za upoznavanje s ostalim stručnjacima iz mojeg područja kao i pohađanje raznih predavanja, konferencija i sličnog. Nadalje, dragocjen mi je bio pristup svim knjižnicama, arhivima i bazama podatka. U Americi je Fulbright prepoznat i bila sam jako cijenjena zbog svojeg statusa Fulbright stipendistice.
Neke moje privatne okolnosti najviše su me mučile pri donošenju odluke o Fullbrightu. Budući da svoj dohodak ostvarujem od samostalnog rada, za vrijeme svojeg boravka u Americi nisam imala nikakav dohodak u Hrvatskoj. To mi je kontinuirano izazivalo pritisak i brige kako ponovno osmisliti i pokrenuti svoj posao kad se vratim, koliko je to sve za mene potencijalni novčani gubitak i slično. No, kao što sam rekla, to su individualne okolnosti. Zaposlenici visokoškolskih ustanova koji odlaze na Fulbright stipendiju uglavnom za vrijeme boravka u Americi dobivaju i svoju redovnu hrvatsku plaću te ih zajamčeno čeka njihovo radno mjesto pri povratku. To su bitno različite okolnosti.
T: Ovaj dio za definitivno prevladava, što se može vidjeti iz mojeg odgovora na prethodno pitanje. Stoga, nisam imala puno dilema za donošenje odluke o tome hoću li se probati prijaviti. Glavni protiv je dolazio od straha: usudim li se odseliti na drugi kontinent gdje ne poznajem gotovo nikoga, sama, na gotovo godinu dana? Srećom, svi razlozi za su bili ipak puno jači.
Koje je korake potrebno poduzeti kada se odlučite prijaviti na program te koliko traje proces prijave?
G: Na mrežnim stranicama američkog veleposlanstva postoje detaljne upute kako se prijaviti. Kada napravite log-in, aplikacija vas vodi kroz pitanja. Potrebno je pažljivo čitati upute i pridržavati ih se. Postoji i niz popratnih stranica na internetu gdje možete vidjeti primjerke prijava. Svima bih savjetovala da stupe u kontakt s bivšim stipendistom i da pitaju sve što im nije jasno. Ja sam razgovarala s jednom bivšom kolegicom iz Chicaga koja je bila na Fulbrightu dok sam radila na svojoj prijavi i to mi je dosta pomoglo. Rekla bih da su ovo općeniti savjeti koji se odnose i na neke druge grantove: ne čekati zadnji rok, više puta pročitati prijavu, zamoliti nekoga da pročita Vaš tekst i eventualno ga lektorira i slično. Iznimno je važno odabrati fakultet i mentora koji su relevantni za Vaša istraživanja i razvoj. U taj dio je potrebno uložiti dosta vremena kako biste kasnije maksimalno profitirali.
T: Možda je to još jedan komadić koji bi se mogao shvatiti kao protiv. Prijava oduzima relativno puno vremena, energije, i planiranja unaprijed. Kreće se oko godinu i pol dana prije samog datuma odlaska, potrebno je odmah u početku napisati prijedloge istraživanja, motivacijska pisma, ispuniti puno formulara. Prvi rezultati dobivaju se nakon otprilike pola godine, ali sve do nekoliko mjeseci prije samog odlaska on nije potvrđen sa stopostotnom sigurnošću. Naime, nakon što komisija, u suradnji s američkom ambasadom, donese prijedlog tzv. glavnih kandidata za koje smatra da bi trebali imati priliku postati Fulbrightovci, dugotrajno se čeka potvrda direktno od američke vlade.
Kakve vam je prilike pružio program?
G: U sklopu programa sudjelovala sam i u Outreach Lecturing Fundu. Glavna zamisao je tog programa da gostujete na visokoškolskim ustanovama koje su okarakterizirane nedovoljno reprezentiranima i da kao Fulbright stipendist s njima podijelite neka nova znanja. Ja sam gostovala na Seton Hill sveučilištu u Pennsylvaniji. Ovo sveučilište mi je 2003. dodijelilo stipendiju za izučavanje holokausta na Yad Vashem institutu u Jeruzalemu i na ovaj način sam im se željela odužiti. Govorila sam o izbjegličkoj krizi u Europi, s posebnim osvrtom na balkansku rutu. Predavanje je imalo ogroman odaziv i odjek. Fulbright je za nas organizirao i seminar u Los Angelesu, susrete u New Yorku, izlete i okupljanja, a kroz svoju partnersku organizaciju One to World seriju aktivnosti – odlaske na koncerte, utakmice, provođenje blagdana s američkim obiteljima, volontiranje u pučkim kuhinjama, ili Global Classroom program kod kojega smo mogli posjećivati državne škole i govoriti o našim zemljama i kulturama.
T: Sve po redu što sam gore navela kao razloge zašto sam se prijavila, a i puno više od očekivanog!
Kako je izgledalo vaše Fulbright iskustvo?
G: Za vrijeme ovog boravka bavila sam se svojim nezavisnim istraživačkim programom. Osim aktivnosti koje sam prethodno navela, svaki stipendist ima pravo slušati bilo koji program na fakultetu. Ja sam u prvom semestru slušala nekoliko kolegija bitnih za moj rad, a u drugome semestru više sam se bavila obradom svojih podataka i pisanjem. Održala sam i seriju gostujućih predavanja na New York Universityju i Sveučilištu Columbia koje su pridonjele većoj vidljivosti mojeg rada.
T: Rad u grupi na Massachusetts Intitute of Technology, djelomično na problemima vezanim uz doktorski rad, djelomično na sasvim novim stvarima koje su me zanimale i dobro su se uklapale u rad tamošnjih grupa. Pored toga, puno upoznavanja novih ljudi, iz cijelog svijeta, bilo u organizaciji sveučilišta, bilo u organizaciji Fulbrighta. Putovanja kad god sam stigla – od konferencija, preko seminara koje je Fulbright organizirao, do turističkih putovanja s obitelji koja mi je došla u posjet. Svaki dan, gotovo doslovno, nešto novo i uzbudljivo, u svakom pogledu.
Što vam je otežavalo, a što olakšavalo pohađanje programa?
G: Ove okolnosti sam prethodno opisala.
T: Olakšavala ga je motivacija zbog svih uzbudljivih iskustava, znanja i poznanstava koja su se svakim danom otvarala. Otežavalo ga je to što ponekad uzbudljiv život može biti poprilično iscrpljujuć (fizički i psihički) jer zahtijeva puno energije.
Biste li ponovili Fulbright iskustvo? Zašto?
G: Svakako bih ponovila ovo iskustvo zato što vas na neprocjenjiv način obogaćuje novim kontaktima, ljudima i uvidima. Meni je to doista bila jedina godina dana u kojem sam se mogla neometano baviti istraživačkim i znanstvenim radom. Svoj sam doktorat dovršila noćnim radom i žrtvovanjem godišnjih odmora jer sam ga radila pored svojeg redovnog posla. Fulbright mi je omogućio platformu u kojem sam bila potpuno posvećena znanstvenom radu.
T: Naravno! Iako to cijelo iskustvo, koje uključuje i proces prijave i sami boravak u SAD-u, zahtijeva puno uložene energije, previše cijenim razne aspekte onoga što se iz njega može dobiti da se ne bih odazvala takvoj mogućnosti.
S obzirom na to da ste uspješno ostali u Hrvatskoj, što smatrate najbitnijim prilikom građenja karijere u Hrvatskoj?
G: Svi sudionici Fulbright programa imaju obavezu vratiti se u matičnu državu na dvije godine To je tzv. two year homestay rule. Stoga Fulbright nije odskočna daska koja će nekome omogućiti tranziciju na američke visokoškolske institucije. Ideja programa je razmjena: da Amerikancima donesete pregršt svoga znanja, a da nakon povratka u Hrvatsku rasprostrante iskustva koja ste stekli. Održala sam dva javna predavanja i napisala nekoliko popularnih članaka otkako sam se vratila prije tri mjeseca. No, moram reći da Fulbright nije promijenio moju karijeru u Hrvatskoj. Osim toga što je ljudima zanimljivo slušati o mojim iskustvima, meni se zbog svog statusa nisu otvorile neke nove poslovne prilike.
T: Voljeti ono što radiš, imati neke ciljeve i biti dovoljno uporan da te gluposti ne spriječe i, možda najbitnije, pratiti što se događa u ostatku svijeta te uvijek biti otvoren za nove suradnje!
Imate li neki savjet za buduće Fulbright stipendiste i one koji to žele postati, ali se dvoume?
G: U životu možete svoj novac i vrijeme uložiti na stjecanje dva tipa dobara: na stjecanje materijalnog i na stjecanje iskustava. Svima bih savjetovala da se uvijek odluče za iskustvo bez obzira što im to možda neće nužno biti materijalno isplativo. U tom smislu, Fulbright će im doista dati jedan široki spektar iskustava i članstvo u jednoj novoj zajednici. Isto tako, geografsko-temporalni odmak od svakodnevnice će vam omogućiti da svoj život, posao i društvene okolnosti sagledate iz novog ugla i da svemu pristupite na drugi način i s novim rješenjima. Kao što sam rekla ranije, najbolje je razgovarati o nedoumicama s nekim bivšim stipendistom koji će vam moći dati konkretne odgovore.
T: Nisam još nikad upoznala nijednog Fulbrightovca koji je požalio za svojom odlukom, a nije da ih znam malo – dakle, statistički je utemeljeno!
Smatrate li da je potrebno uložiti više truda ako se bavite područjima rada koja ne spadaju pod deficitarna zanimanja? Koje savjete imate za studente takvih studijskih grupa?
G: Meni je osobno ova podjela potpuno strana. Možete imati tzv. nedeficitarno zanimanje kod kojega imate hiperprodukciju mediokritetnog kadra pa je onda ona šačica izvrsnih ionako deficitarna u takvom okruženju. U svakom području treba dati svoj maksimum, pomicati granice, neprestano raditi na sebi i motivirati svoju okolinu svojim primjerom.
Budući da ste mlada znanstvenica koja ima iskustva u Hrvatskoj, ali i SAD-u, možete li istaknuti neke razlike pri pristupanju znanosti u Hrvatskoj i u SAD-u? Smatrate li da mladi znanstvenici u Hrvatskoj mogu steći dovoljno iskustva ako se oslanjaju samo na obrazovni sustav u Hrvatskoj?
T: Možda najveća razlika – međuljudski odnosi na sveučilištu. U SAD-u, na MIT-u pogotovo, manje se drži do formalnosti pri komunikaciji studentata s profesorima, što mi osobno puno više odgovara. Nasreću PMF je jedan od fakulteta Zagrebačkog sveučilišta na kojemu je to možda i najmanje prisutno. Također, puno se potiču rasprave i suradnje unutar grupe te unutar sveučilišta. Imam dojam da su u Hrvatskoj ljudi puno zatvoreniji za raznorazne suradnje. Mislim da se može, ali treba konstantno biti otvoren i svjestan što se dogada u ostatku znanstvenog svijeta.
