Dekanove nagrade ne dobivaju samo studenti s najvišim prosjekom: „Ispovjedaonicu sam smislila u bolnici“

Pia je prve tri godine srednje škole završila u Splitu, a četvrtu u Zagrebu. Kiparstvo je za Piu i osobna i obiteljska priča. Ljubav prema zanatu naslijedila je od djeda, također kipara, kojem je kao dijete nosila svoje radove na kritiku. Premda nisu stigli stvarati zajedno tijekom njezina studija, dio znanja prenio joj je otac, koji je radio uz djeda. Taj odnos – složen, ali dubok – postao je središnja tema rada „Ispovjedaonica“, koji joj je donio Dekanovu nagradu. Pia svoje radove doživljava kao terapiju, pa je i ovaj nastao iz želje da poboljša odnos s ocem.

„Ne postoji ništa intimnije između dvoje ljudi nego raditi neki rad skupa“, kaže.

Ideja se rodila nakon što je, zbog bolesti, završila u bolnici i razmišljala o ljudskoj ranjivosti, susretima i neizrečenim priznanjima. Ispovjedaonica je upravo to – prostor dijeljenja, introspekcije i međusobnog razumijevanja. Povjerenstvo je prepoznalo snagu i originalnost rada, a Pii nagrada mnogo znači upravo zato što je rad iznimno osoban. Danas Pia radi kao stručni suradnik na UMAS-u, gdje se, kaže, u potpunosti pronašla. Uz to vodi tečajeve keramike i lončarstva u umjetničkom atelieru mARTa.