Čitaonica Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru u novom ruhu, opremljena prijenosnim računalima i slušalicama

Od 1. siječnja ove godine Znanstvena knjižnica postala je integralni dio Sveučilišta u Zadru te od tada djeluje pod imenom Znanstvena knjižnica Sveučilišta u Zadru. Jedna od novosti je i uređenje velike i prostrane čitaonice za „tihi rad“ s preko 60 sjedećih mjesta, koja je od 1972. godine smještena u sadašnjem prostoru na trećem katu, a sada je preuređena i osuvremenjena prijenosnim računalima i drugim potrebnim preduvjetima za kvalitetan rad.

Studenti i drugi korisnici sada rade u ugodnijem, svjetlijem i prozračnijem prostoru, u kojemu se osjećaju kao u svome domu. Na zidovima su i dalje police s referentnom zbirkom poznatih enciklopedija i rječnika, koji daju knjižnici poseban štih, a zadržana je i stara atmosfera „tihog rada“, u kojoj se korisnici mogu zadubiti u svoj rad. Sve je to napravljeno kako bi studenti dobili mjesto u kojem će na jednom mjestu imati mjesto za učenje te dobiti svu moguću pomoć u dodatnoj literaturi i savjetima informatora, čak i u vremenima kada se čini da je sve dostupno online.

„Trudili smo se uz minimalnu investiciju doći do dobrog rješenja, jednako pazeći na kvalitetu interijera i dojma koji on ostavlja. Želim vjerovati da se studenti u njemu lijepo osjećaju, da će tu graditi nove spoznaje, prijateljstva, da će knjižničare doživljavati kao partnere u daljnjem školovanju. Knjižnica ostaje središnje mjesto stvaranja znanja i pristupa organiziranim informacijama, ne samo u tiskanoj građi, nego i kroz pristup različitim izvorima informacija.”, ističe ravnateljica Marijana Senkić-Klapan.

Kako bi se u tome uspjelo Sveučilište u Zadru opremilo je knjižnicu s 10 prijenosnih računala, pa studenti više ne moraju nositi svoja računala ako im je potreban rad na mreži. Onima koji moraju preslušavati zvučne zapise, možda i slušati glazbu dok rade, dostupne su i slušalice, tako da ni o tome ne moraju voditi brigu. Anita Čipak, studentica druge godine diplomskog studija Geografije, dijeli oduševljenje svojih kolega novinama u čitaonici.
 

„Mislim da rad u čitaonici jako pomaže studentima kako bi pronašli literaturu za završne i diplomske radove, seminare, učili za ispite. Atmosfera je mirna, s predivnim pogledom koji, nadam se, neće studentima odvući fokus. Studenti imaju mogućnost učiti i u knjižnicama u Starom i Novom kampusu, no vjerujem da ću ja prva sada češće dolaziti baš u čitaonicu. Računala su nam izvrsna pomoć kada moramo vježbati, raditi u grupama, da se ne moramo misliti i nositi svoja, nego jednostavno doći tu kad god se zaželimo rada. Znam da dio studenata teško izlazi iz svojih soba ili stanova, jer nam je većina literature dostupna klikom  mišem, međutim nije još uvijek sva građa digitalizirana npr. u geografiji stare karte ili članci u časopisima koji nemaju otvoreni pristup.”, kaže Čipak.

Jedno od poznatih lica u čitaonici je Ana Marić, apsolventica španjolskog i ruskog jezika, koja je  u Zadru šest godina, a već punih pet redovita korisnica Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru i njezine čitaonice. Na početku je bilo puno više korisnika, koji su u vremenu korone i s razvojem digitalnih tehnologija pomalo posustali, no sada se studenti počinju vraćati u ovaj prostor.
 

„Većina materijala  je dostupna online, ali kada dođem ovdje puno više toga napravim. Ponekad kad izgubiš koncentraciju, osvrneš se i vidiš ljude kako rade i sam dobiješ poticaj. Kako pišem diplomski redovito nosim svoje računalo no dosta je onih koji dođu samo s knjigama, koji su u pauzi s predavanja i kojima će laptop dobro poslužiti. Moram pohvaliti novi izgled interijera, kojim je prije dominirala smeđa boja, a sada je sve drugačije i prozračnije, kao i tete Juliju i Anamariju koje su uvijek vesele, spremne pomoći ili porazgovarati s korisnicima.”, ističe Ana.

Jedan prostor čitaonice, tradicionalno rezerviran za istraživače, sveučilišne profesore, nekada je od ostatka prostora bio odvojen staklom, no sada je i on dio otvorenog prostora. U njemu smo zatekli izv. prof. dr. sc. Josipu Baraka Perica s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. U šali se može reći da je ovdje pustila korijenje, jer je već 34 godine korisnik knjižnice.
 

„Znanstvena knjižnica je za mene jedno posebno mjesto, kao i druge knjižnice u kojima sam radila, jer se u njima mogu najbolje fokusirati i koncentrirati. Knjižnični fond je izvrstan, posebno za arheologe, što god trebam ovdje ću pronaći. Zbog načina života i tehnologije sada se puno manje dolazi u knjižnicu nego nekada, no mislim da je odvraćanje pažnje najveći problem današnjice i da je i dalje puno bolje dolaziti u knjižnicu, čak i kada posjeduješ elektroničke materijale. Pohvalila bih ljubazno osoblje, ovdje se uvijek osjećam kao kod kuće.”, kaže Baraka Perica.

Ravnateljica Senkić Klapan kaže kako je velika promjena što ustanova od ove godine više nije općeznanstvena knjižnica, nego sveučilišna pa je fokus na studentima i znanstvenom osoblju, iako je otvorena i svim građanima.
 

„Nalazimo se u izazovnom vremenu za sve djelatnike objedinjene knjižnice i samo sinergijskim djelovanjem možemo pridonijeti razvoju i ugledu novog knjižnično-informacijskog, obrazovnog, kulturnog i komunikacijskog središta svih studenata, nastavnika i suradnika Sveučilišta te ostalih građana Zadra, Hrvatske i stranaca koji za potrebe stručnog, znanstvenog i istraživačkog rada trebaju njezinu građu i usluge.”, ističe ravnateljica Senkić Klapan.

U 2024. godini klimatiziran je prostor izložbene dvorane i dogovorena izmjena klimatizacijskog sustava u ostalim prostorima. Knjižnica se uključila u strateške projekte e-kultura, e-izvori, e-sveučilište, usmjereno ka digitalnom učenju s novim medijima, a potpisnik je i inicijative za otvorenu knjigu i sporazuma s Hrvatskom knjižnicom za slijepe.

Knjižnica priprema zbirku pergamena za preregistraciju kulturnog dobra, zbirke inkunabula i cjelokupne građe tiskane do 1850. godine, provodi rekatalogizaciju građe nastale prije 2000. godine, koja je sada dijelom dostupna samo putem kataloga u prostoru knjižnice. Iako je tendencija da se sve postavi online, katalozi u ladicama na ulazu u knjižnicu uvijek će tamo ostati, jer su oni dio identiteta, ugođaja, pa i kulturnog dobra.