UHSI otkriva najveće prepreke pri prijavi za studij u inozemstvu i kako ih riješiti

Tržište rada cijeni iskustvo obrazovanja izvan zemlje – hrabrost, osamostaljenje, snalaženje u nepoznatim situacijama i obavljanje stručne prakse izvan domovine samo su neki od segmenata koji će se svidjeti poslodavcima. No studente odlasku ponajprije privlači upoznavanje nove kulture, novog grada, dobar provod ili stjecanje brojnih prijateljstava. Sve ih se veći broj želi odvažiti na takav korak, ali već prije prijave i odlaska javljaju se brojne prepreke koje ih često natjeraju da odustanu. Ipak, čini se da je većina problema rezultat nedovoljne informiranosti te da ih se uz malo truda može riješiti.

Udruga hrvatskih studenata u inozemstvu osnovana je kako bi svojim iskustvom i savjetima pomagala onima koji se tek spremaju na studij izvan Hrvatske ili su već otišli. Trenutno broji više od 100 članova u više od 25 zemalja diljem svijeta. Porazgovarali smo s nekima od njih – Stjepanom Klinarom, Filipom Pavičićem i Romanom Lovrićem – kako bismo saznali s kojim se poteškoćama u cjelokupnom procesu mobilnosti susreću studenti.

– Dosad smo dobivali pitanja vezana za sve moguće aspekte odlaska u inozemstvo. Zainteresirani ponekad ne znaju odakle krenuti, gdje tražiti informacije. Nama je važno da taj ogromni svijet informacija, u kojem se lako izgubiti, učinimo jednostavnijim, a činjenica da nas ima u preko 25 država svijeta nam uvelike olakšava posao. – kaže Roman.

Kao što smo spomenuli, vrlo se često pri samom početku procesa odustaje od prvotnog nauma. Mladi još i prije detaljnijeg informiranja zaključuju kako je proces suviše kompliciran i dugotrajan da bi ga uspjeli provesti.

– Nekako mi se najčešći problem čini definirati želju za odlaskom na studij u inozemstvo – mnogi kolege iz moje srednje škole imali su blagi interes za visokim obrazovanjem izvan RH, no uslijed manjka informacija, vremena ili živaca nisu svoj naum proveli u djelo. Mislim da je UHSI u jedinstvenoj poziciji da početne stadije prijava na fakultete olakša budućim studentima, ne samo kroz pružanje informacija već i primjerom studenata koji su u svom naumu uspjeli. – rekao je Stjepan.

Financijska situacija sprečava brojne studente da ostvare svoj san privremenog boravka izvan Hrvatske, ali načini financiranja ipak postoje – potrebno je dobro istražiti mogućnosti i pokušati. U sklopu Erasmus programa može se putovati na plaćenu stručnu praksu, a osim prakse studentima su dostupne i brojne stipendije o kojima se u Hrvatskoj premalo govori i zna, tvrde iz UHSI-ja.

Filip ističe i kako se mladi često osjećaju manje vrijednima od kolega iz drugih krajeva svijeta:

– Među hrvatskim studentima i srednjoškolcima postoji stanoviti strah od stipendija koji je posljedica osjećaja manje vrijednosti u usporedbi s drugima. Često se misli da su stranci u prednosti ispred nas. Iako su ocjene najčešće najvažniji kriterij za dobivanje stipendije, ostali uspjesi se uzimaju u obzir kao što su: sudjelovanje na natjecanjima, sportski uspjeh, volontiranje, stažiranje, služba u vojsci, a prije svega osobna motivacija pojedinca. Određene stipendije imaju kvote koje moraju ispuniti, odnosno moraju dati priliku stipendiranja studentima specifične nacionalne ili regionalne pripadnosti, spola i socijalno-imovinske situacije.

Na pojedinim se fakultetima vode vječne rasprave o nepriznavanju ECTS bodova studentima koji odlaze u inozemstvo, a usto se po povratku produžuje i studij u Hrvatskoj. Tu je problematiku prokomentirao Stjepan:

– Mislim da je ovo slučaj s kojim se susreću mnogi naši članovi koji su kao studenti hrvatskih fakulteta semestar ili više njih proveli na razmjeni. Iz moje perspektive ovaj problem izgleda kao da pojedini fakulteti kažnjavaju studente zato što su otišli svoje iskustvo i znanje obogatiti na nekom drugom fakultetu. Usprkos tome, mnogi studenti ipak odluče obaviti studentsku razmjenu – vjerujem da to oslikava činjenicu da je želja za iskustvom studiranja van RH jača od produženog studiranja. Volio bih vidjeti više fleksibilnosti u hrvatskom sustavu visokog obrazovanja kako bi se omogućio veći broj razmjena. 

Posljednja prepreka s kojom se mnogi susreću pri razmišljanju o mobilnosti, posebice kad je riječ o dugotrajnijem studiranju u inozemstvu, jest jezik. Dok jedni tvrde kako je nemoguće studirati u zemlji čiji se jezik ne poznaje na poprilično visokoj razini, drugi će reći kako snalaženje nije velik problem unatoč jezičnoj barijeri. Roman iz UHSI-ja zaključuje:

– Jezik se najbolje uči u komunikaciji s izvornim govornicima, tako da mislim da je boravak u zemlji čiji jezik slabije poznajemo izvrsna prilika. Naravno, treba odvagnuti i vidjeti koliku će barijeru (ne)poznavanje određenog jezika postaviti, no u mnogim državama, osim što ćete jezik naučiti organskim putem, postoje tečajevi koji uz prethodno znanje jezično pripremaju za studij. Osim toga postoje studijski programi koji predviđaju odvijanje nastave na engleskom jeziku u prvom semestru, tijekom kojeg se student treba pripremiti da od drugog semestra bude spreman slušati predavanja na lokalnom jeziku. U svakom slučaju, što prije se odlučite za određenu državu, više vremena ćete imati za pripremu, uključujući i jezičnu!

Za kraj, zainteresirane za studiranje u inozemstvu koji će tek krenuti s prijavama naši sugovornici zajednički savjetuju:

– Budite pedantni i precizni. Dobro se informirajte o potrebnoj dokumentaciji i rokovima za prijavu. Gdje god izražavate vlastitu motivaciju, budite iskreni i ne preuveličavajte svoje uspjehe. Dobro promislite vlastite odluke i potražite informacije kod nekoga tko je prošao kroz isto iskustvo ili studira u zemlji u kojoj i vi želite. Prilika ne nedostaje, ono što vam treba je malo strpljenja, malo sreće i puno truda, ali rezultat može biti neponovljiva prilika za vrhunsko obrazovanje i upoznavanje novih ljudi i kultura!

Članak je objavljen u sklopu serije članaka Informativni petak: mobilnost mladih pokrenute projektom Kutak za informiranje mladih koji provodi udruga Studentski informativni kutak uz financijsku podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.