Studentice u strahu od noćnih šetnji gradom i putovanja javnim prijevozom
Nije jednako šetati mjestom koje je naše i među ljudima koje već poprilično dobro poznajemo te mjestom koje je za nas novo i svako nepoznato lice gledamo kao potencijalnu opasnost. Razgovarali smo s trima studenticama koje su nam otkrile da strahuju od noćnih šetnji i vožnji javnim prijevozom te s instruktorom tečaja samoobrane koji nam je postavio i primjer taktičkih rješenja u neugodnim situacijama.
Nije jednako šetati mjestom koje je naše i među ljudima koje već poprilično dobro poznajemo te mjestom koje je za nas novo i svako nepoznato lice gledamo kao potencijalnu opasnost. Razgovarali smo s trima studenticama koje su nam otkrile da strahuju od noćnih šetnji i vožnji javnim prijevozom te s instruktorom tečaja samoobrane koji nam je postavio i primjer taktičkih rješenja u neugodnim situacijama.
Trenutak kada upišemo fakultet ujedno je i trenutak kada smo u novom iskušenju osamostaljenja, a još je teže onima koji zbog fakulteta moraju odseliti na neko drugo mjesto, u novi grad, brinuti o sebi i snalaziti se najčešće posve sami. Pritom se suočavaju s raznim strahovima, a u takve možemo ubrojiti primjerice strah od šetnje nepoznatim mjestom dok sami moraju stići do željenog odredišta. Kako je to kad u svakom nepoznatom licu gledaju potencijalnu opasnost, otkrile su nam tri studentice čije odgovore možemo svesti na strah od noćnih šetnji i noćnog putovanja javnim prijevozom.
Studentica Helena priznala nam je da i po danu i po noći ima svakakvih ljudi te da se po tramvajima i tramvajskim stanicama stvarno da svašta vidjeti.
– Vidjela sam ljude koji režu nokte u tramvaju, čovjeka koji se igrao sa svojim zubalom. Ne znam jesu li to psihički bolesni ljudi ili pijani i drogirani. Jednom, dok sam sama čekala tramvaj, neki lik je hodao po tračnicama i ispuštao krikove. Također, jednom je dečka i mene presreo neki čovjek i počeo nam se unositi u lice pitanjima o politici. Što bih ja ovako sitna da netko krene na mene? Da vrištim? Iz dana u dan vidim čudne stvari i samo se nadam da mi se iste neće dogoditi po mraku ili kada sam sama.
Studentica Leona istaknula je prvenstveno kako se ne osjeća nimalo sigurno otkako živi u Zagrebu.
– Najgori su noćni tramvaji i autobusi, uvijek su puni pijanih ljudi. Dečki to ne kuže, ne vide problem, dapače, tramvaji im se čine kao savršeno rješenje da ne bi morali ići pješke, a ne vide da je to gore. Dogodilo mi se, recimo, da sam vidjela tipa kako masturbira na Savi, na parkingu. Naravno da se bojim.
Da se zaista boje same hodati gradom, pogotovo noću, potvrdila je i studentica Matea koja se ne osjeća sigurno u trenu kada shvati da će se kasno navečer vraćati u stan.
Svaki muškarac ili neke neuračunljive osobe čine mi se kao potencijalna opasnost, zato uvijek žurim na relaciji tramvaj – stan.
Neki bi ove izjave proglasili paranoičnima, no instruktor tečaja samoobrane Marijan Škiljić također je potvrdio da kod njih dolazi i sve više studentica. Premda smatra da je naša metropola, objektivno gledano odnosno po statističkim podacima, siguran grad, uzimajući u obzir glavne gradove u susjednim državama, treninzi samoobrane bitni su jer žene uče kako na vrijeme prepoznati određene prediktore napada, kako se taktički postaviti u toj situaciji, kako komunicirati, kako pozvati pomoći i kako se uspješno obraniti.
Instruktor nam je dao primjer za jedno od dobrih taktičkih rješenja.
– Naprimjer, cura hoda parkom u neko doba noći i zaustavi ju muškarac i pita ima li 5 kuna. Ako ona zastane i kaže da nema i upusti se u razgovor, to je jako loša taktika jer postoji mogućnost da on nije sam, da će joj netko doći s leđa i uzeti torbicu ili napraviti još nešto gore. Ako kaže da ima 5 kuna i krene otvarati novčanik, to je još gora taktička odluka jer postoji mogućnost da joj se dogodi isti scenarij, samo će ona biti još manje spremna na reakciju jer kopa po torbi i traži 5 kuna. Međutim, ako ju on zaustavi i traži 5 kuna, a ona se samo u prolazu nasmije i kaže nešto poput – gdje si baš mene našao, znaš da mi policajci imamo male plaće – do napada sigurno neće doći, a on sigurno neće ići provjeravati je li ona je policajka ili nije i neće htjeti riskirati, nego će pričekati drugu žrtvu.
Također, objasnio nam je i da u grubo napade možemo podijeliti u dvije grupe. Prva su grupa napadi poznatih napadača. To su najčešće partneri ili bivši partneri, odnosno osobe koje žrtva poznaje. Najčešće se događaju uz nekakvu prethodnu najavu, verbalnu ili neverbalnu, što znači da postoje određeni indikatori koji pokazuju da će do napada doći. Ti napadači najčešće napadaju sprijeda i napadi imaju dulje vremensko trajanje.
Druga su grupa napadi nepoznatih napadača. Tu se najčešće radi o seksualnim vrstama napada ili razbojništvima gdje napadači žele uzeti neku materijalnu vrijednost. Najčešće se događaju bez najave odnosno uz element iznenađenja, sa strane ili s leđa, i žrtva se često nađe u tzv. smrznutom stanju, odnosno ne stigne reagirati ili reagira neprimjereno, te bude u stanju šoka.
Isto tako, osim napada postoje i neugodne situacije, koje nisu toliko opasne, ali nelagodne su i većina se žena susrela s njima, posebno u studentskim danima, kada izlaze u noćne klubove i na mjesta gdje se okuplja veći broj ljudi. Podrazumijevaju situacije koje se mogu prevenirati verbalnom i neverbalnom komunikacijom.
Opisane se situacije ne odnose samo na studentice, već i na studente, ali zbog veće vjerojatnosti, prema statistikama, da će one biti meta napada, posebnu smo pažnju upravo njima posvetili.
