Studira i osvaja medalje: Krešo dokazao da se sport i studij mogu uskladiti
Kaže kako nastoji paralelno usklađivati studij i sportske obaveze. Iako mu raspored predavanja ponekad otežava redovite odlaske na treninge, uglavnom uspijeva sve organizirati.
Kaže kako nastoji paralelno usklađivati studij i sportske obaveze. Iako mu raspored predavanja ponekad otežava redovite odlaske na treninge, uglavnom uspijeva sve organizirati.
Plemeniti poziv koji je odabrao nije u suprotnosti sa sportom kojim se bavi: kaže kako to nije sport grubijana, nego ljudi koji su samopouzdani te žele učiti, napredovati i razvijati karakter jednako kao i borilačke vještine.
„Jiu-jitsu je sport ljudi koji kroz disciplinu, poštovanje i samokontrolu žele postati bolja verzija sebe. Ja sam bio opčinjen njime od malih dana i htio sam ga trenirati u Sinju, ali kako tamo nije bilo mogućnosti za treniranje ovog sporta, krenuo sam s MMA-om. Roditelji su me napokon pustili nakon godinu dana nagovaranja i jedva sam dočekao taj prvi trening. Trener mi je bio profesor tjelesnog Mate Labrović, kojemu mnogo dugujem za ovo što sam postigao. Upoznao sam se s MMA-om, ali mene je uvijek više zanimao taj donji dio, borba na parteru, hrvanje. Išao sam na grappling natjecanja, a 2023. osvojio sam državno prvenstvo u grapplingu za juniore, na kojemu sam pobijedio u sve tri borbe”, govori Krešo.
Pri odabiru grada za studiranje sestrinstva tražio je sredinu u kojoj bi se mogao razvijati i u sportu. Zadar mu se učinio dobrim gradom za studente, nije daleko od Sinja, a u njemu djeluje i najbolji klub u kojemu može napredovati.
„Ovdje sam dobio priliku raditi s najboljim trenerima u Hrvatskoj Lukom Vuksanom, inače prvakom svijeta u jiu-jitsuu, Damirom Šalinom koji vodi klub već 20 godina i Tinom Vuksanom i tu sam najbrže napredovao. Želim zahvaliti i svojim profesorima s Odjela za zdravstvene studije jer imaju razumijevanja za moje odlaske na natjecanja i bavljenje sportom”, kaže Krešo.
Prvi veliki rezultati bili su vidljivi prošle godine kada je na Croatian Jiu-Jitsu Cupu 2025. osvojio tri zlatne medalje. Sudjelovao je i na brojnim turnirima: na Sarajevo Grappling Championshipu bio je prvi, a dvije godine zaredom drugi, na državnom prvenstvu Hrvatske u grapplingu u jakoj seniorskoj konkurenciji bio je treći s dvije pobjede i porazom od daleko iskusnijeg protivnika. U juniorskoj konkurenciji osvojio je prvo mjesto.
„Želio bih se okušati i na nekom studentskom natjecanju, a kako jiu jitsu nije uvršten u program UniSporta, vjerojatno ću se okušati u hrvanju”, iako se radi o dosta drugačijem sportu.
Kaže kako nastoji paralelno usklađivati studij i sportske obaveze. Iako mu raspored predavanja ponekad otežava redovite odlaske na treninge, uglavnom uspijeva sve organizirati. Jedini dan bez treninga, kaže, jest nedjelja, dok su svi ostali dani ispunjeni radom – bilo u teretani, bilo na jiu-jitsuu. Ponekad je intenzitet veći, ponekad manji, ali gotovo svakodnevno odradi barem jedan oblik treninga. Posebno naglašava važnost podrške koju ima izvan sporta, od obitelji i djevojke, ali i kolega s fakulteta koji razumiju njegov ritam života, pa i činjenicu da će često trening staviti ispred druženja. Sport mu, kaže, pomaže i u nošenju sa stresom i pritiskom.
Posao koji ga čeka opisuje kao zahtjevniji, ali i smislen, jer uključuje rad s ljudima, a i sam je po prirodi komunikativan, voli društvo i rad s ljudima.„Sigurno da sport pomaže i zbog stresa. Kad ideš na turnire, svi gledaju, imaš pritisak i strah od poraza. Nakon toga ti neke druge situacije, poput ispita, budu puno lakše, nemaš taj osjećaj da te netko želi srušiti ili poniziti.”
„Meni je studij takav da znam zašto učim. Nije to samo bubanje. Stvarno učiš, pa onda dođeš na praksu i vidiš zašto si učio određene stvari. Na taj način studij dobiva puni smisao jer se teorijsko znanje povezuje s praksom.”Trenutačno je završio drugu godinu studija te ističe kako će nakon preddiplomskog obrazovanja odlučiti o daljnjim koracima, „korak po korak“.