Sport je danas podređen svijetu reklama

Reklama je danas dio naše svakodnevice te nezaobilazni pratitelj suvremenog sporta. Prema pisanju portala Savremeni sport, mjesta na kojima se danas pojavljuju reklamne poruke su sve brojnija budući da se oglašivači koriste frazom „gdje god vidiš prazno mjesto, posadi reklamu“.

Zahvaljujući sportu, mnogobrojne poruke mogu doprijeti do većeg broja potrošača. Reklama, osim što oglašava, ona i „poziva“, odnosno uvjerava nas. Najčešće ne preporučuje direktno proizvod, već uspostavlja vezu između određenog proizvoda i stila života.

Televizijska reklama, kao najskuplji oblik promocije, dopire do velikog broja potrošača. Reklama dolazi sistematski, uz masovnost zanima je i uzrast, spol, interes, razina prihoda i mogućnost kupovine potrošača. Kada je na lopti ispisano ime i oznaka proizvođača ili se na njoj nalazi reklama za neki proizvod, koji ne mora nužno imati veze sa sportom, propagandisti pokušavaju iskoristiti činjenicu da je lopta u središtu pažnje svih gledatelja tijekom cijelog susreta. Sportaši, također, na odjeći ili obući nose poruke, piju iz boca na kojima su ispisana imena napitaka. Na terenima ili okolo njega nalaze se panoi tvrtki koje populariziraju svoja imena, proizvode ili simbole.

Televizijski „time-out“

Pojedinci nekad nisu svjesni da kupuju simbol društvenog položaja, a ne proizvode kako bi zadovoljili stvarne potrebe. Zahvaljujući reklami, sport je danas glavni kanal ujednačavanja načina života suvremenog čovjeka. Također sport je često podređen svijetu reklama. Primjer je televizijski „time out“.

Nekad su se reklame emitirale samo tijekom poluvremena ili pauza. Propagandne poruke tada nisu donosile veliku dobit jer su bile isprekidane i nedovoljno učestale. Danas se u košarci i nogometu pojavljuje redovan televizijski  „time out“ kako bi se prikazale reklame. Na taj se način zarađuje više novaca, ali se s druge strane narušava kvaliteta igre, piše na portalu Savremeni sport.

Zbog tog prekida može se dogoditi da jedna ekipa izgubi dobru priliku, a u konačnici može i izgubiti utakmicu. Gledateljima koji prate utakmicu na televiziju, reklame mogu biti korisne, mogu ih gledati ili otići po sok, dok s druge strane gledateljima na stadionu u vrijeme reklama nije ponuđeno ništa.

Vlasnicima klubova je od te činjenice ipak važnija dobit koju ostvaruju emitiranjem propagandnih poruka. Košarka je nekad bila puno opuštenija igra. Igrači su vodeći loptu čekali pogodnu priliku za gađanje koša, a brojni navijači uživali u strategijama i nadigravanjima koje su igrači pritom izmišljali. Pri kraju utakmice igrači bi čuvali loptu i poigravali se njome po igralištu bez većih rizika kako protivničkoj ekipi ne bi pružili mogućnost izjednačavanja ili čak pobjede. Danas navijači koji su odrasli u svijetu McDonald's-a žele gledati bržu igru s mnogo više koševa.

Dakle, igrači su od klubova tražili da dobiju ono što su dobivali i u fast-foodovima, veliku brzinu i količinu igre. Zbog toga je uveden sistem napada koji traje 24 i 35 sekundi koji osigurava brže utakmice s mnogo više pokušanih i postignutih koševa. U Americi se taj stil igre naziva „Run and shoot“ stil. Iako je taj sistem narušio kvalitetu igre, takva igra odgovara svijetu McDonald's-a – koji se kupuje na drive-trough prozorčićima i jede u hodu ili vožnji.