Ovo je Abi, MMA borac, student i zagrebački dečko s nevjerojatnom životnom pričom

Čudni su putevi gospodnji - biblijska fraza idealna za početak ove inspirativne priče o simpatičnom Zagrepčaninu koji je zahvaljujući ljudskoj dobroti dobio šansu izrasti u perspektivnog mladića. Šansa je definitivno iskorištena i on sada korača prema svom snu!

Abraham Salimon Are, među prijateljima i u javnosti poznatiji pod nadimkom Abi, rođen je prije 22 godine u Petrovoj bolnici, a odrastao je na zagrebačkom Kvatriću. Osjeća se kao punokrvni Hrvat, iako je još u djetinjstvu, svojom bojom kože, muskulaturom i fizičkom snagom odudarao od druge djece. Biološki, Abi je Nigerijac, ali nikada nije bio u toj zemlji, ne poznaje niti jednog svog rođaka i uz afrički kontinent veže ga jedino genetika.

Priča ovog mladića počela je krajnje nesretno, majka mu je preminula, otac nije previše mario te se Abi u ranom djetinjstvu smucao, vrlo često prepušten sam sebi, u krugu popularnog sajma Hrelić. U priču se tada uplela Zejna, gospođa za koju Abi vrlo često kaže kako mu je ona jedina i prava majka. Zejna je te 2005., kao i Abijev biološki otac, prodavala neke sitnice na sajmu, a za oko joj je ubrzo zapeo mršavi tamnoputi dječak. Nakon što je neko vrijeme promatrala situaciju, Zejna se bez previše razmišljanja ponudila pričuvati tada šestogodišnjeg Abija. Čuvanje se pretvorilo u dugoročni boravak, a Abi je tada po prvi puta osjetio toplinu doma.

Nakon godinu dana pitala sam njegovo oca što planira s djetetom. Kazao mi je da neka od suda tražim dijete, a on će potpisati da ga se odriče u moju korist. Dotad smo se Abi i ja jako zbližili i on je postao član moje obitelji, pa mi ta ideja nije bila odbojna. Dapače. Uputila sam se nadležnom centru za socijalnu skrb, no kako Abi nije imao hrvatsko državljanstvo, jedino što su mogli učiniti je proglasiti me udomiteljicom - rekla je 2020. gospođa Zejna za 24 sata.

Čitava priča vezana uz Abijevo rano djetinjstvo sadržava još poneke detalje, no ovaj tekst nije pisan s tužnim primislima, već je ovo inspirativna priča o uspjehu, ustrajnosti i snovima. Naime, Abi je, kao što ste u naslovu teksta saznali, profesionalni sportaš, a trenira nešto što mnogi, usudio bih se reći neuki ljudi, karakteriziraju kao grubijanstvo bez pravila. I zaista, borba u kavezu na prvu zvuči odbojno, primitivno i srednjovjekovno... No, ono što poznajemo pod skraćenicom MMA (Mixed Martial Arts) podrazumijeva spoj raznih borilačkih vještina te spada u najzahtjevnije sportove na svijetu.

Upravo je MMA velika strast našeg Abija koji nam odmah na početku razgovora otkriva svoje visoke ambicije.

MMA sam počeo trenirati sa svojih 17 godina. Razmišljao sam hoću li ići u teretanu ili da ću se okušati u ovom brutalnom sportu. Tako sam krenuo i svidjelo mi se! Nakon pola godine otišao sam na amaterski turnir i osvojio prvo mjesto. Taj uspjeh me motivirao da nastavim s tim i polako sam počeo osjećati ljubav prema tom sportu. Dogurao sam do profesionalne razine i borim se već dvije godine. Cilj je jasan - želim biti najbolji u ovome što radim. No, vidjet ćemo gdje ću naposljetku dogurati, jako sam ambiciozan i želim puno toga postići u ovom sportu - opisuje nam Abi.

Zbog ranije navedenih predrasuda, upitali smo Abija kakvi su zapravo MMA borci i koliko odricanja zahtjeva ovaj fizički, ali i mentalno iznimno zahtijevan sport.

MMA borci su dakako brutalni ljudi izvana, ali unutra su kao i svi drugi, imaju emocije…MMA je prije svega individualan sport, sve ovisi o tebi i tvojim mogućnostima. Pobjede su jako slatke, a porazi iznimno gorki. Fizički moraš biti vrhunski spreman, a značajan faktor igra i psiha.

Studiram na Veleučilištu u Velikoj gorici, smjer Upravljanje u kriznim situacijama. Trenutno sam treća godina i dobro mi ide! Upisao sam faks kako bih jednog dana mogao imati nešto u rukama, nekakvu diplomu. Mislim da će mi se to dugoročno isplatiti. Ipak, nakon faksa, glavni cilj ostaje isti, a to je građenje profesionalne karijere, s time, ako Bog da, idem do samog kraja. Iskreno, malo je teško uskladit faks i sport, imaš puno toga na pameti i treba pronaći balans. Ali, kako se kaže, tko hoće pronađe način, tko neće pronađe izliku. U svemu treba imati jasan cilj - ističe Abi.

Nakon razgovora o sportu i obrazovanju, Abi nam se pohvalio kako je nedavno službeno postao Hrvat! Naime, iako je rođen u Lijepoj Našoj, po automatiziranoj proceduri, Abraham je preuzeo državljanstvo svojih bioloških roditelja.

Dobio sam napokon hrvatske papire, s time sam vodio dugo godina borbe, nešto slično kao i u kavezu (smijeh). Napokon je to riješeno i sada sam slobodan. Sretan sam i u budućnosti planiram obići zemlju svojih predaka.

Kraj ove prekrasne priče završavamo Abijevim riječima:

Budite sretni i zahvalni na svemu što imate, budite strpljivi, ali uporni, sve ostalo će doći kada se najmanje nadate…PEACE!