Iz perspektive studenata: manje posla i niže satnice – mnogi zabrinuti za vlastitu egzistenciju

Pandemija koronavirusa postavila je brojne prepreke u obavljanju studentskih poslova. Mnogima je satnica srezana, a neki su odmah po zatvaranju u ožujku dobili otkaze. I nekoliko mjeseci nakon toga studenti imaju poteškoće u pronalasku posla koji bi mogli obavljati na duže vrijeme. Nakon što smo otkrili kako na cijelu situaciju gledaju studentski centri, porazgovarali smo s njih nekoliko iz Osijeka i Zagreba i doznali što misle o trenutačnoj situaciji u studentskim servisima i ponudi poslova te kakvi su, prema njima, financijski standardi hrvatskih studenata. 

Vezano: Iz perspektive studentskih centara: ova godina donijela niže satnice i manje posla

Ines je studentica Etnologije i kulturne antropologije i Kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i bila je predstavnica UNICEF-a te nije imala problema s poslodavcem odmah po zatvaranju, dok njezini kolege i kolegice s fakulteta jesu. Mnogi su radili u administraciji, trgovini ili u kafićima te su im automatski podijeljeni otkazi. U UNICEF-u posao je bio tek odgođen do daljnjega – u svibnju je pozvana natrag, a tek se krajem lipnja mogla vratiti. Bila je primorana plaćati stan i režije tijekom toga cijelog razdoblja, no u konačnici se vratila kući.

– Vratila sam se doma sredinom srpnja i jedino što sam mogla bilo je konobarenje preko SC-a, iako sam slala masu prijava za natječaje (čak i u Zagreb jer mi već bilo svejedno). Bilo mi je važno zaraditi novce. Na nekih sedam upita nitko mi nije odgovorio niti se tko javljao. U srpnju je bilo stvarno problematično. Započela sam s konobarenjem u srpnju i trebala sam ostati tamo do kraja kolovoza, no poslodavac mi nije htio platiti sanitarnu iskaznicu i tri dana treninga. Isto tako, prvu mi je nedjelju isplatio na ruke i sat mi je iznosio manje od 25 kuna. K tome, rekao mi je da ću raditi samo nedjeljom te da me uopće neće trebati.

Iako se u rujnu ponovno selila u Zagreb, kaže da je jedva plaćala osnovne potrepštine te nije nalazila posao. Smatra da se izbor s vremenom povećao, ali postoje drugi problemi – satnice su niže, a poslodavci, kaže,  krajnje neodgovorni.

– Ne shvaćaju da su studenti – studenti i da oni se oni fizički ne mogu organizirati da odrade 40-ak sati tjedno jer imaju brojne akademske obveze. Nije im jasno kako to da kao student nisi u mogućnosti raditi svaki dan osmosatnu smjenu. I kvaliteta posla se uvelike smanjila; neki bolji posao može biti zaista teško pronaći jer dosta poslodavaca zadržava studente koji su tamo već duže vrijeme. Ne znaš hoćeš li biti zaposlen mjesec-dva dana ili samo jedan tjedan.

– U posljednjih mjesec dana poslala sam barem 15 mailova sa životopisom i tek mi je na dva ili tri odgovoreno. Od poslodavaca nemaš nikakvih informacija kako bi znao na čemu si. Jedna stvar je kad ti se jave pa ti kažu kako je mjesto već zauzeto, ali nema niti toga i po meni je to poprilično neodgovorno s obzirom na to da su sami postavili oglas. Ista stvar je i s količinom obaveza koje si dužan raditi. Oni praktički dodjeljuju jednaku količinu posla zaposleniku kao i studentu, redovitom studentu s vlastitim obavezama. Nezamislivo mi je da poslodavac prigovara ako ne možeš odraditi tjedan ili dva zbog akademskih obaveza, ponekad se pitam zašto zapošljavaju studente ako im je to problem.

Ines i Ana slažu se kako je vjerojatno poveća skupina studenata zabrinuta za vlastitu egzistenciju. Voljele bi da isplate u SC-u budu ranije u mjesecu, da bi mogle platiti najamninu i režije kako bi znale s kolikom će svotom raspolagati ostatak mjeseca.

– Dosad nam je bilo teško, a sad se nekako čini nemoguće. Prosječan se student nikako ne može uzdržavati sam, pogotovo ako je podstanar jer cijene najma ponovno idu gore, a teško pronalazi posao. Prošlu sam se akademsku godinu sama uzdržavala i ponekad bih bila u strci s novcem kad sve poplaćam, a sada pogotovo ne znam što ću i kako ću. Što se isplata u SC-u tiče, one uvijek dolaze oko 15. u mjesecu ili čak i kasnije. SC je i prije kasnio s isplatom, a sada još više. Onim studentima koji se sami financiraju to je problem jer trebaju platiti stanarinu do 5. u mjesecu i većina stanodavaca ne pomiče taj datum, a plaću ne mogu dobiti prije 15. Uz to što su cijene stanova skočile, režije su užasno velike. – kaže Ines.

Spomenula je i bivšeg cimera koji je morao odustati od fakulteta nakon nanizanih problema. Ušao je u previsok minus, nije dobio smještaj u domu, a njegova obitelj nema dovoljno novca da ga uzdržava u Zagrebu. Tijekom ljeta je radio, ali ne preko SC-a – nisu ga htjeli zaposliti na taj način. 

Dorotea je diplomirala Medijsku kulturu u Osijeku, ali studira i Rani i predškolski odgoj i obrazovanje na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti. Iako ne prati rad studentskog servisa svakodnevno, primijetila je veću ponudu posla za razliku od svibnja, koja za razliku od prošle godine nije uopće bila sadržajna i raznovrsna. Pitali smo je što smatra dobrim poslom, a odgovara kako to ovisi od osobe do osobe.

– Meni, recimo, dobar posao karakterizira korektan kolektiv više nego pristizanje plaće na određen dan u mjesecu. Međutim, boravim u svom mjestu i imam obitelj koja će mi pomoći tako da nisam sigurna koliko je moje mišljenje zapravo relevantno. Vjerujem da je drugim studentima iz okolnih i malih mjesta ili pak drugog kraja države mnogo teže, a trebaju izdvojiti za stan i režije, kamoli tek za druge potrepštine. Ponuda za posao nema često, a nisu ni raznovrsne, što je problem pojedincima jer nisu svi za konobarenje ili druge fizičke poslove.

Božo je student Pravnog fakulteta u Osijeku i cijelo ovo razdoblje sa studentskim zapošljavanjem u vrijeme koronakrize smatra, u najmanju ruku, zbunjujućim:

– U doba korone stvari odavno nisu normalne. Tu, naravno, ni studentski poslovi nisu iznimka. Ponuda ima, ali vrlo su ograničene i broj je poslodavaca koji bi omogućili rad od doma ili pružili primjerenu zaštitu zapravo upitan. Više nego ikad obavljanje studentskih poslova zvuči kao obrada poznatog The Clasha, Should I Work or Should I Go.

Mnogo je tvrtki smanjilo broj zaposlenih zbog manjka potrebe za studentima jer se uspije sve odraditi sa stalnom radnom snagom. Očito je da će upravo iz tih razloga skočiti i zainteresiranost studenata za državnu stipendiju koja će pak moći pokriti tek mizeran dio studentskih potreba.