Budući akademski građani ne puštaju vodu nakon nužde i ostavljaju uloške na krivim mjestima
– Kad sam otvorio vrata, vidio sam govno, brat bratu, kao da se slon posrao tamo. Odmah sam izašao i otišao u drugo krilo na tuširanje. – prepričava stanar Save.
– Kad sam otvorio vrata, vidio sam govno, brat bratu, kao da se slon posrao tamo. Odmah sam izašao i otišao u drugo krilo na tuširanje. – prepričava stanar Save.
U studentskim domovima sve je moguće, pa tako i govno u tušu. Iza zatvorenih vrata svašta se može pronaći, a sami nas studenti uvjeravaju da, iako se to često misli, nisu svi budući akademski građani čisti, kulturni i uredni.
Jednoga jutra prije faksa Petar, stanar Studentskog doma Stjepan Radić, otišao se otuširati i nešto mu je misteriozno smrdjelo:
– Kad sam otvorio vrata, vidio sam govno, brat bratu, kao da se slon posrao tamo. Odmah sam izašao i otišao u drugo krilo na tuširanje. To sigurno nije netko tko živi u domu jer onaj tko živi u domu ne bi to nikad napravio. Ali da je bio student, bio je sigurno. Uvijek postoji neka budala koja ne cijeni ništa i koja ne misli na druge, nego samo gleda kako bi napravio neko sranje, ovaj put doslovno. Studenti u domu su inače super, osim ovoga nisam imao nikakvih problema, pogotovo s ljudima u mojem krilu, uvijek svi pozdrave, pristojni su i nemam stvarno ništa loše za reći o studentima koji tu žive.
Počevši studij, mnogi studenti počinju živjeti samostalno, slobodni kao ptice. Nema više majki koje su uvijek čistile za njima i upozoravale ih na smeće iza njih. Možda su se previše trudile da ih odgoje te na kraju, nakon uloženog truda, nisu uspjele, pa su pale ispit. I dok neki nemaju problema s ostavljanjem nereda iza sebe, drugi se zgražaju i ne vjeruju kako je netko tako odgojen.
Antonija, bivša stanarka poznate Save, malo se iznenadila koliko su ljudi opušteni i koliko ih to ne zabrinjava.
– Kao bivša sam se stanarka Save iskreno iznenadila ponašanjem ljudi u domu jer sam vjerovala kako su ljudi koji idu na faks odgovorni i pristojni te, s obzirom na to da žive s drugima, puno obzirniji. Često sam znala birati tuševe jer su bili puni dlaka, a dlake znače i slab odvod te zadržavanje vode u tušu, što nije nimalo ugodno. Ulošci pored wc-školjke i papir također nerijetke slike. Ne mogu se previše žaliti jer me na ljetnom smještaju u drugom paviljonu dočekala puno gora slika, koja uključuje prljave zidove. Mislim da tete imaju puno posla i njima uvelike dugujemo jer one čiste ono što ne bi trebale kad bi ljudi imali samo malo više obzira, ali i kućnog odgoja. To svakako podrazumijeva i prljav rešo za kuhanje, zalijepljenu tjesteninu, proliveno pivo, vino i drugi alkohol, podove za koje ti se lijepe cipele od istog tog alkohola. Sve je to studentski i mogu razumjeti da se ne razmišlja, pogotovo kada se popije, ali treba biti dovoljno savjestan da se drugi dan pogleda iza sebe. Ako ne možeš pogledati i počistiti za sobom u prostoru u kojem živiš i želiš da ti bude ugodan, ne znam kako ćeš na radnom mjestu ili u budućem stanu koji ćeš dijeliti s dečkom/curom.
Za dlake u tuševima nema nikakvog opravdanja, misli jedna stanarka SD-a Stjepan Radić – Andrea.
– Mislim da su cure dovoljno zrele da počiste za sobom. Ako im se gade njihove dlake, što misle kako je tek jadnoj čistačici kad tako nešto ugleda. Grozno. Jedno vrijeme smo imale i poruke na umivaonicima i u tuševima da se čisti za sobom i čak mogu reći da je tada znalo biti uredno, ali nažalost nakon nekog vremena to netko baci.
– Nismo imali nikakvih značajnijih problema s prljavštinom na Šari, sve je relativno čisto. Međutim, ako ćemo o iznimkama, zna se dogoditi poneki vikend kada partijaneri ostanu do kasno u noć i stvaraju buku koja smeta nekima koji pokušavaju učiti ili spavati. – kaže Kristina, stanarica Studentskog doma Ante Starčević.
Ivona koja stanuje na Cvjetnom kaže kako se nije susrela sa sličnim neugodnostima. Zašto je Sava tako problematična? Možda se razlog krije u tome što studenti u spomenutim domovima imaju svoje kupaonice i moraju sami čistiti za sobom, dok ih ovdje dijele, pa to čine čistačice. Kako bismo čuli njihova iskustva, obratili smo im se, ali tvrde da o tome ne smiju pričati. Možemo samo zaključiti da nije lako biti u njihovoj koži.
Postavlja se pitanje što ovakav način ponašanja govori o budućim visokoobrazovanim osobama? Hoće li baš kao Meursault biti inertni prema svemu što se odvija oko njih ili će ipak naučiti pokupiti nered iza sebe.
