„United we stand, divided we fall“
Postavimo si cilj, recimo što želimo, pokažimo volju i uhvatimo se ukoštac s tim ciljem jer mi je ova hešteg-stvar zaista probudila tračak nade da to možemo. Ne natjecanjem u bacanju baklji u dalj, nego na puno civiliziraniji način
Postavimo si cilj, recimo što želimo, pokažimo volju i uhvatimo se ukoštac s tim ciljem jer mi je ova hešteg-stvar zaista probudila tračak nade da to možemo. Ne natjecanjem u bacanju baklji u dalj, nego na puno civiliziraniji način
Ponukan jučerašnjim sportskim i društvenim događajima pišem na papir ovaj članak, sastavak ili jednonstavno svoje misli. Dolazim iz lijepog gradića ove naše predivne zemlje Hrvatske. Naslov ovih mojih „misli“ jest „Ujedinjeni stojimo, podijeljeni padamo“. Frazu je koristila američka vlada da podigne duh svojih ljudi za vrijeme Drugog svjetskog rata. Strašna izreka, fraza ili kako god.
Otkad je krenulo Europsko prvenstvo u nogometu, u Hrvatskoj vlada apsolutna ludnica. Pratimo reprezentaciju u svakoj minuti njihovih utakmica. Obožavamo nogomet te pozitivnu energiju i duh koji donosi ovo prvenstvo sa sobom. Veliki sam fan nogometa, čak ga i igram amaterski. Možda čak i zaluđen. No, što me je zaista inspiriralo, uvjerilo i dirnulo da pišem ovo jest hešteg-stvar. Imamo ZAJEDNIČKI cilj da naši momci ostvare što bolji rezultat na prvenstvu te da im mi budemo što veća i bolja podrška i motivacija. Ovih smo dana jedno! #CRO #OrangeSponsorsYou ? Eiffelov toranj u našim bojama? Iskreno, nisam vjerovao da će se to ostvariti jučer. Naravno, ostao sam razuvjeren i ugodno iznenađen. Iako je najpoznatiji toranj na svijetu bio crven-bijeli-plavi samo nakratko, bio sam ponosan. Ponosan jer smo ti, ja, mi, Hrvati zajedničkim ciljem, istinskom voljom i složnosti to ostvarili.
Nisam vjerovao da naše zajedništvo ima toliku snagu. Banalan primjer, ali pokazuje što zajedništvo može učiniti. To me dirnulo. Obojali smo Eiffel. Cilj ispunjen. Još samo da osvojimo Euro! Svrha je ovih mojih misli samo da zamislite. Zamisli ti, ja, MI, (ljudi, duhovna i emocionalna bića, narod, Hrvati) da imamo još ovakvih ciljeva... zajedničkih. Ciljeva, snova, koji će doprinijeti svima nama...Ciljeva da živimo u poštenoj zemlji, da ne okrećemo glavu na ulici jedni od drugih, da smo jedno.
Želimo bolje živjeti? Želimo ljubav među nama? Iskrenost? Ja želim i znam da nisam sam. Nisam jedini. Želim da svi živimo i da se bolje osjećamo u svojoj državi; jedni među drugima. Ponavljam, zapamtimo: gorjele su društvene mreže od nas, pokazali smo da je nebitno koliko nas je jer kao jedno postojimo i da kada zajedno stojimo, ostvarujemo nezamislivo. Unijeli ste nadu u mene. Ti. Vi. Ljudi. Hrvati. Zato čovječe, Hrvatu, zamisli. Samo zamisli.
Sve je u nama. Tako i u ovom mom umu i mislima te zato imam nekoliko pitanja. Što te sprječava, čovječe? Strah? Od čega? Nas samih? Usnuli smo, ljudi, duboki san, probudimo se. Na naše oči političari rade što ih je volja. Mi smo toga svjesni i i dopuštamo im. Do kada? Zašto? Ti si bitan/na. Mi! Postavimo si cilj, recimo što želimo, pokažimo volju i uhvatimo se ukoštac s tim ciljem jer mi je ova hešteg-stvar zaista probudila tračak nade da to možemo. Ne natjecanjem u bacanju baklji u dalj, nego na puno civiliziraniji način.
Znam da to možemo. Imajmo ciljeve koji nas straše i uzbuđuju u isto vrijeme. Sanjajmo. Pretvorimo te naše snove u realnost jer zajedno to možemo. Sanjajmo nešto što je veće od pojedinca, od nas samih. Ovo je samo osvrt. Ništa više. Možda i nisam u pravu. Možda živim u zabludi, ali stani! Na trenutak, čovječe, stani i zamisli, samo zamisli. Zamisli ljubav između nas, borbu za veće dobro, za nas, za našu sreću. Da ti prijatelj ne kopa po smeću samo da bi nešto pojeo, da ima, da živi kako zaslužuje jer od krvi i mesa je kao ti. Kao ja. Kao mi. Budimo sretni. Mijenjajmo naš svijet. Mijenjajmo nas. Jer ne želim ići, želim biti ovdje i ne želim biti sam. Želim biti s vama, moji ljudi, narode moj, Hrvati moji.
Osim ako netko može pogledati u srž tvoga srca i vidjeti stupanj strasti, ili pogledati u dubinu tvoje duše i vidjeti snagu tvoje volje, tada ne mogu znati što možeš ili ne možeš postići. Zato što možda znaju izglede (šanse), ali ne znaju tebe. Mene. Nas. Smjernice nam možda trebaju, ali kontrola ne. Smatram da nas većina živi u nečemu u čemu ne želimo. Tumaramo. Dopuštamo. Trpimo. Slušamo. Pogrešne slušamo (lijeve, desne, gornje, donje, ove, one; nebitno), ne slušamo sebe. Budi zadovoljan. Zapamti, nunca ali nunca subestime el poder de su voz. Želim ovu složnost uvijek i da rješavamo naše probleme i da se skupimo za ciljeve jer imamo tu snagu. Bio bih „narkoman“. Bio bih ovisan, a moja droga bila bi naša složnost, ljubav i istina. Ponavljam tebi, sebi, nama, jer to si ti (mi) Hrvat tj. izazivam tebe, nas, da stanemo, udahnemo, i zamislimo. Samo zamislimo.
„...jedno za mene i tebe jer smo jedno...“- Tram 11
#CRO #Euro2016 #Vatreni #Pojedinac #Zajednica #inspiriran #heštegovi #budiponosan #Jedno #zamisli #moved #cilj #makeachange #bethechange
#Hrvat
#Rise
#Hope
