Tko sve ide na faks?
Ljudi na faksu koji se prave da su dobri s tobom samo zato što znaju da imaš skriptu, zovu te na kavu samo kako bi tračali o profesorima ili da bi saznali kako napraviti prezentaciju ― te osobe zvat ćemo „fejkuše”.
Ljudi na faksu koji se prave da su dobri s tobom samo zato što znaju da imaš skriptu, zovu te na kavu samo kako bi tračali o profesorima ili da bi saznali kako napraviti prezentaciju ― te osobe zvat ćemo „fejkuše”.
Već su lagano krenuli kolokviji, i prezentacije, i seminari. Od svega toga, ali i ljudi na faksu koji se prave da su dobri s tobom samo zato što znaju da imaš skriptu ili onih koji te zovu da bi saznali kako napraviti prezentaciju ne znam odakle krenuti.
Najčešće shvatim kad me netko želi iskoristiti. Zato sam i onaj tip osobe kojem nije bed reći „ne“. Ako vidim da se netko pati s nečim, neću biti ona osoba koja će doći i reći: „Ej, je l' ti treba pomoći?“ Nisam toliko dobra osoba. Ako mene netko pita mogu li im pomoći, nema problema. Ja ću im natuknuti što trebaju raditi, ali neću riješiti cijeli zadatak. Previše sam se puta opekla kad sam nekome prva ponudila pomoć pa se držim dalje od toga. Ipak, postoje osobe koje okreću očima kada te vide, ne pozdravljaju te i jednostavno negiraju tvoje postojanje, ali kad stignu kolokviji i ispiti odjednom im postaneš zvijezda. Ti si najveća apsolutnost koja postoji. Takvoj osobi bez problema kažem – NE! Oni će također po faksu pričati kako ti nikada ne želiš poslati svoje skripte, knjige ili štogod. Nemam ništa protiv toga. Ti si se napatio ili napatila da napišeš sve što ti treba za ispit, a netko će to dobiti zdravo za gotovo. Ti ćeš možda toj osobi i poslati tu skriptu, ali onog trenutka kada ti bude nešto trebalo i obratiš se toj osobi, neće to uzvratiti.
Svi fakulteti puni su osoba koji će se praviti da su dobri s tobom samo zato što znaju da ti imaš sve što je potrebno za faks. Te osobe nazvat ćemo fejkuše zbog svih gore navedenih razloga.
Na faksu susrećemo ljude koji nikada nisu na faksu. Oni su na listi i svaki puta su potpisani, ali zapravo ih vidiš samo dva puta godišnje. Njih ćemo zvati ispareni. Ne govorim čak o izvanrednih studentima nego o redovnim. U većini slučajeva, tj. kod većine profesora moraš doći na 70% od svih predavanja i imaš onih 30% izostanaka. Ali Ispareni to rade obrnuto. Dođu 30%, a izostanu 70%, a na kraju uvijek dobiju potpis. UVIJEK! Mi jadni smrtnici, koji umiremo od osam do šest na faksu, nismo ni do koljena isparenima.
Izvanredni studenti još su gori pa ćemo njih zvati Zaboravljeni slučaj. Ali to je okej, kužim ja izvanredne studente. Da faksu dajem tolike novce koje ni sama nemam, ne bih ni ja dolazila. Onda te sam fakultet zezne pa ti stavi da kao izvanredni student moraš imati 70% dolazaka. Kod izvanrednih mi je super što apsolutno nikada ne dolaze i nemaju pojma što uopće slušamo na predavanjima, ali opet prolaze kao da su redovni. Jedna cura ide sa mnom na faks već treću godinu i još uvijek ne zna imena ljudi s našeg smjera, a dvadeset nas je sveukupno. Svaki tjedan u drugoj je državi i čudi me što uopće zna da još uvijek studira.
Na faksu, također, postoje i one dvije osobe koje se nikada ne odvajaju. Stvar je jednostavna. Ako jedna dolazi na faks, dolazi i druga. Ako nema jedne, nema ni druge, kao da su nekako povezani. Zato će oni biti biti sijamski blizanci. Stvar je u tome da su to dvije totalno različite osobe. Jedna je super, nasmijana, preljubazna i uvijek pomaže. Druga mrzi cijeli svijet i nemoj ju uopće gledati.
Na faksu se pojavljuje osoba koja je dobra sa svima. Ona je super, ona je najbolja i kada dođe do tebe odmah ti ima sto stvari za ispričati. Ali, ono što ta osoba ne zna je da nju apsolutno nitko ne može smisliti. Tu osobu zovemo Trump. Sve vam je već jasno. Ta osoba misli da je najbolja, ali zapravo svi vide da nešto s njom nije u redu. Svejedno, ona opet ima svoje sljedbenike za koje nam nije jasno zašto se s njom druže.
Postoje i osobe koje rade šalabahtere i onda okolo ispituju ljude trebaju li im. Njih ćemo zvati dileri. Laganim koracima idu prema tebi i osvrću se oko sebe, priđu ti i malo se nagnu pa kažu: „Ti treba?“
Osim gore navedenih, tu su i neutralni. Ali, postoje dobri neutralni i loši neutralni. Dobri neutralni oni su koji će staviti skriptu bez ikakvog opisa. Skripta je tu. Nemoj ništa pitati. Preuzmi skriptu i šuti. Dobri neutralni također su oni koji će te podsjetiti na neku zadaću ili objaviti kada je netko poslao mail na zajednički. Loši neutralni oni su koji negdje u pozadini, kada netko nešto objavi na fejsu, krenu napadati s ― Tko? Kako? Zašto? ― i ostalim pitanjima. Nitko ih ništa nije pitao, ali oni moraju komentirati. Oni su također oni koji pročitaju mail i ne objave ga. Meni neće stići obavijest da mi je došao mail JER SI GA TI PROČITAO.
E, sad ― scenarij je ovakav. Piše se kolokvij. Fejkuše su sjele sve nekako jedna blizu druge jer s različitih strana su skupile nekakve informacije i moraju biti blizu da se mogu došaptavati. One moraju biti najglasnije kada ulaziš u predavaonicu. Dobri neutralni dovikuju drugima ono što im nije jasno i vade sve bilješke iz torbi da provjere jesu li u pravu. Loši neutralni razbacani su po predavaonici, skinuli su skriptu na mobitelu i ponavljaju lagano u sebi. Sijamski blizanci ulaze, naravno, zajedno i sjedaju jedan do drugog, lagano pričajući. Zaboravljeni slučajevi ulaze dvije minute prije početka kolokvija, sjednu kraj tebe i kažu ti: „E, jednom sam pročitao, kontam da ću past.“
Počeo je kolokvij, boriš se sa svim pitanjima. Fejkuše šapću, a nisu ni svjesne da se sve zapravo čuje. Profesor ubrzo tjera jednu od njih van i to, što je najžalosnije, onu najtišu. Diler negdje u kutu šuška onim šalabahterom pokušavajući biti što tiši, ali ne uspijeva. Trump je već ispisao dvije trećine stranice, a ti si odgovorio samo na prvo pitanje. Trump predaje prvi i izlazi van u prvih 10 minuta, a ti se nadaš da ga nećeš uskoro vidjeti. Zaboravljeni slučajevi imaju onaj beznadan izraz lica i kao da im na čelu piše „PAD“. Nekako uvijek prođu, ali nema veze.
Prošlo je pola sata, dvorana se već malo ispraznila i zavladala je divna tišina s kojom se možeš skoncentrirati na kolokvij.
A onda uleti ispareni s izjavom: „Oprostite što kasnim, ali mogu li i ja pisati kolokvij?“
FML.
