Erasmus iskustvo: Prvi dan u nepoznatom
Iskustvo odlaska na razmjenu je sjajno. Neopisivo uzbuđenje, temeljite pripreme i konačno, put u nepoznato. Ali, kao i uvijek, ima uspona i padova. Moj je prvi dan bio jedan veliki – pad.
Iskustvo odlaska na razmjenu je sjajno. Neopisivo uzbuđenje, temeljite pripreme i konačno, put u nepoznato. Ali, kao i uvijek, ima uspona i padova. Moj je prvi dan bio jedan veliki – pad.
Svemogući Google!
Erasmus iskustvo započinje znatno prije samog puta. Pri tome ne mislim samo na prijavu na Erasmus i prikupljanje dokumenata. Mislim na iščekivanje, zamišljanje što će se dogoditi i kako će biti kad taj trenutak napokon dođe. I naravno, sati i sati provedeni na internetu guglajući sve vezano za zemlju u koju idete.
Istraživanje obično započinje osnovnim informacijama vezanima za zemlju, pa sam tako započela informacijama o Litvi, Vilniusu, Kaunasu, a nastavilo se s potragom za svim dostupnim informacijama o fakultetu i domu. Onda, naravno, troškovi života, gdje možete nabaviti sve što trebate, što posjetiti, gdje izlaziti. Tako uglavnom rade normalni ljudi. A ja?
Ah, došlo je čak do toga da sam gledala ulice i sva mjesta koja me zanimaju na Google street viewu, pa do toga da sam uz pomoć Google prevoditelja istraživala na litvanskom. Neću ni spominjati kako je to uspješno bilo! Na Youtubeu sam prošla osnovne lekcije litvanskog jezika i ispisala osnovne fraze, za slučaj da baš nitko ne zna angliškai. Što da kažem, volim biti pripremljena i ne volim iznenađenja.
Pakiranje – noćna mora
Malo prije puta, najgora noćna more – pakiranje. Izradila sam ranije listu svih stvari koje trebam ponijeti, od igle do lokomotive. To svakako savjetujem budućim erasmusovcima. Osim što je tako teško zaboraviti nešto, ništa ne može zamijeniti onaj osjećaj kada prekrižite nešto s to-do liste. I onda pakiranje... Da mi je kuna za svaki put kad sam poželjela zaspati i probuditi se u Litvi raspakirana, bila bih bogata. Što ponijeti za idućih nekoliko mjeseci u samo dva kofera i to ako idete u baltičku zemlju s temperaturama i do -25?! Nekako sam uspjela, ali naravno da mi je mnogo toga nedostajalo. Treba imati na umu da će se neke stvari morati kupiti tamo. A nije nama ženama to neki teret..
Najgori dan u životu
I konačno je došao dan D. Nisam očekivala da će noćna mora pakiranja biti mačji kašalj spram prvog dana. Budući da sam u Vilnius sletjela kasno, prenoćila sam u hotelu i tek ujutro za Kaunas s dvjema Korejkama i njihovom mentoricom. Sa skoro 40 kg prtljage na bus, pa vlak, opet bus do International officea na registraciju na koju smo stigle u zadnji tren. Potom u dom. Ramena do tada vise nisam osjećala. Sva sreća na srdačnim Litvancima koji su inzistirali da nam pomognu oko prtljage čak i ako ne idu u istom smjeru. Bolji prvi dojam nisu mogli ostaviti.
U domu novi problemi – pogrešne sobe su dodijelili i trebalo je nekoliko sati dok nisam dobila odgovarajuću. Zašto bi bilo jednostavno kad može biti komplicirano!
Dok sam čekala sobu morali smo prisustvovati obilasku fakulteta na sveučilištu. Desetak fakulteta koji su relativno blizu, ali su se pobrinuli da ih ne obilazimo logičnim redoslijedom, nego amo-tamo, zaista ne znam zašto. To su bila najuzaludnije potrošena dva sata u mom životu. Toliko uzaludno da bih radije čekala ZET-ov tramvaj dva sata. Zimi. Na snijegu.
Dakle, mentorica koja izvadi lizaljku iz usta da bi se obratila studentima i kaže: Hey guys! This is Faculty of Political Science and Diplomacy! Who will study here? Awesoooomeeeee!! If you have questions, you can ask faculty coordinator XX! Let's go to the next faculty!
Znam da zvuči nevjerojatno, ali ta je agonija trajala dva sata. Umorna, gladna, tužna, razočarana – taj je prvi dan bio jedan od najgorih u mom životu. Ali sigurna sam da sam ja jedna od rijetkih, da je većini taj dan ostao u najljepšem sjećanju. Čak sam sretna što je prvi dan bio tako grozan jer je od tada svaki dan sve bolji i bolji, pa sam sretna da nije suprotno.
