Onaj tko se bori u kavezu nije nasilnik, nasilnici su ljudi sa žestokim kompleksom

Jednog studioznog, višegodišnjeg, strastvenog ljubitelja i praktikanta borilačkih sportova, jučer je posebno rastužila vijest koja je poput bombe odjeknula u hrvatskom javnom prostoru. 

No, ono što dodatno boli jednog fana viteškog nadmetanja u kavezu/ringu brojni su naslovi u kojima se u prvi plan gura MMA (op. a slobodna borba) kao izvor nečijeg nasilničkog ponašanja.

Ako već iz konteksta nije jasno, riječ je o osvrtu na incident koji se protekle nedjelje dogodio sjeverno od Rijeke, u podnožju skijališta Platak. Trojica malih kompleksaša, itekako svjesnih što njihovo borilačko znanje može načiniti običnom čovjeku, bez ikakvog validnog razloga, odnosno upravo iz svog kompleksa koji poput guje izvire iz rečenice znaš li ti tko sam ja, napali su pripadnike Hrvatske gorske službe spašavanja. Posebno mi je drago da su imena tih likova izašla u javnost, no u ovoj priča ista nisu bitna, tako da hrabri trojac neću imenovati. Valja napomenuti tek kako se dvojica, više manje, bave rekreativno borilačkim sportom, dok je jedan nešto poznatiji i iza sebe ima nekoliko amaterskih natjecanja.

U svakom žitu ima kukolja pa tako i u MMA sportu postoje ljudi koji na trening dolaze iz nekih iskrivljenih razloga. No, budući da poznajem nekolicinu boraca koji se tuku u kavezu za ozbiljnu lovu i svakodnevno krvare (da, doslovno krvare) na treninzima, mogu reći kako na vrhunskoj razini MMA sporta postoji manje nasilnika nego među elitnim nogometašima. Koliko god laiku kontradiktorno zvučalo, to jedina i prava istina. 

Medijima možda još i mogu oprostiti pompozne naslove u kojima spomenute nasilnike oslovljuju sa sintagmom - MMA borci. No, ako samo malo uronite u borilački sport, u ovom slučaju u MMA, shvatit ćete koliko tu razina postoji. Ne želim nikoga uvrijediti, ali taj trojac se natječe na razini koja je ekvivalentna, nogometnim rječnikom, Drugoj županijskog nogometnoj ligi Primorsko-goranske županije (ništa protiv nogometa i momaka koji igraju spomenutu ligu)

Druga stvar, po komentarima vidim kako određena skupina ponovno napada borce. Prava istina je sljedeća: u borilačkim dvoranama možete naučiti isključivo što je to respect (ja sam živi primjer). Vrlo jednostavno, što vas više može naučiti poštovanju od toga da vas netko razbije u dvorani (op. a na sparingu), a poslije tom istom tipu pružite ruku, čestitate mu i odete u svlačionicu. Postoji li veći udarac na ego od tog da muškarac fizički izdominira drugog muškarca pred još 20, 30 ili 50 ljudi.

Dakle, borci, većinski, nisu egoisti i kao takvi zasigurno neće napadati slabije od sebe. Brutalnost MMA sporta nešto je sasvim drugo, ali svi borci koji ulaze u kavez, pogotovo na natjecanjima višeg ranga, ulaze kako bi postigli sportski uspjeh u sportu za kojeg su se svojevoljno opredijelili.

Za kraj ću ostaviti komentar Mladena Kujundžića, našeg proslavljenog kickboksača i sada već bivšeg trenera momka koji je svoj kompleks ispoljio na nedužnim volonterima HGSS-a.

Sramotno. Tu gorčinu vam riječima ne mogu opisati i on više nije član mog kluba - rekao je za Novi list potreseni Mladen Kujundžić.

*Kolumne su stavovi autora i ne moraju imati nužno nikakve veze sa stajalištem redakcije portala Studentski.hr