Nema vremena, ima rokova
Svi mi studenti prolazimo kroz jedno stresno i traumatično razdoblje tijekom studiranja zvano – ispitni rokovi.
Svi mi studenti prolazimo kroz jedno stresno i traumatično razdoblje tijekom studiranja zvano – ispitni rokovi.
Kao prvo, ovim putem želim zahvaliti svim profesorima što ovaj semestar nismo imali mogućnost pisati kolokvij pa nam je sve ostalo za ispitne rokove. Ali, čak i kada je došlo do organiziranja ispitnih rokova, sve se strpalo u drugi i četvrti tjedan i to dva-tri ispita po danu. Da ne spominjemo još sve zaostale seminare i prezentacije.
Kada počnu ispitni rokovi, uvijek se nekako organiziram, fino sve napišem na papir što, kada i gdje imam. Organiziram literaturu, skripte i prezentacije. Onoliko vremena koliko uložim u organizaciju ispita ne uložim u cjelokupno učenje za ispite. I onda se pitam zašto sam pala pet kolegija. Nakon što sam sve to tako fino organizirala, dovoljan je samo onaj prvi ispit i sve ode k vragu.
„Ako prijavim ovaj za ponedjeljak, onda taman mogu prijavit i ovaj u četvrtak pa imam tri dana da naučim.“ Ovo je pravilo kojeg se držim na početku ispitnih rokova jer – ima vremena.
Zadnji tjedan rokova: „Ako prijavim ova dva u ponedjeljak, učit ću ih u nedjelju navečer. Taman onda prijavim i ova tri u utorak i ako ne budem spavala cijelu noć, naučit ću.“
Svake, ali svake godine to napravim. Ne mogu jednostavno shvatiti da nema vremena. I pazi ti cure na početku rokova, dobije tri i ne prihvati – kao da ima sve vrijeme ovog svijeta i kao da je položila skoro sve ispite. Dragi studenti, držite se pravila „Ako ste prošli – prošli ste.“ To vam je kao dvojka iz matematike; takva je kakva je – ne diraj.
Ispitni rokovi razdoblje su kada najviše novaca potrošim na kavu (i cigare). Kava postaje izvor života. Noć se zamjenjuje danom i izlazim iz svoje sobe samo ako trebam na ispit. To je jednostavno veljača, kao što imamo No shave November, za mene postoji No sleep February.
U studentskom je domu muk. Svatko se zavukao u svoju sobu. Ima i onih koji kampiraju u učionici. Svatko je zauzeo svoj stol i na njemu se nalaze sve moguće skripte, laptop, mobitel, markeri za podvlačenje i tri šalice kave. Grad je prazan, nitko ne izlazi jer svi pate sa svojim mukama.
Postoje različiti tipovi studenata i svatko se nosi s ispitima na svoj način. Jedni se drže svog posla pa sjede i uče. Neki imaju fotografsko pamćenje pa pročitaju jednom i mirni su. Onda postoje i oni koji na Instagramu objave dvadeset storya o tome kako uče. Ja sam jedna od onih koji uče i sjede i plaču zato što im je skripta od 30-ak stranica predugačka. Onda ulete oni koji ti kažu da su skratili skriptu. I, naravno, oni koje svi najviše mrzimo: „Nisam ništa naučio/la, past ću!“ I dobije pet. Da je bar meni tako ne naučit i proći ispit. Ima i onih studenata koji odustanu od života tjedan dana nakon početka rokova i onda se svaki dan opijaju i prave tulume u domu.
Foto: Josipa Miković / Studentski.hr
I onda kreće stres. I sve se vrti samo oko toga da se sve riješi. Iz ovog kolegija moram naučiti knjigu od 200 stranica, a dan poslije toga za drugi moram pogledati seriju koja nam je bitna jer ima primjere za samu srž kolegija. Moram napraviti prezentaciju i napisati seminar. Sve u roku od tri dana. Ali poslije tog svega nema odmora. Zašto? Zato što odmah kreće drugi semestar.
Očekujem da ću u drugom mjesecu riješiti sve. Sjedim za laptopom, gledam mačke na YouTubeu, sutra imam dva ispita. „Joj, da mi je samo položit još ta dva. Ako mi ostanu za šesti mjesec, neće bit dobro.“ Ali, ja ne ustajem – zato što je neka mačka upravo pala sa stola i kako da ja sad to prestanem gledat? Upalim još jednu kompilaciju. Onda idem još samo na Fejs samo da skinem jednu skriptu, ali vidi! Izbacio mi video o tome kako psi ganjaju mačke – moram to pogledati. Nakon još deset takvih videa, scrollam dole: „Ajoj, vidi članak na BuzzFeedu!“ Jer moram znati kako se zove kći od Kyle Jenner. To mi je sada najbitnije u životu. „Ali stvarno bih trebala učiti, tek su počeli rokovi“ – reče ona i nastavi rješavati kvizove na BuzzFeedu. Izbaci mi ljubavni kalkulator i kako da sad ne isprobam, pa Bože dragi, valjda ću znati da nam je suđeno ako imamo najmanje 90%. Ali čekaj, moram sad isprobati svako ime i svaku osobu koju znam. Okej, gotova sam s tim, ali vidi horoskop! I tako u nedogled.
Ugasim laptop, uzmem skriptu, pročitam jednom. Dođem na ispit – padnem. „Kako sam sad ja to mogla pasti, cijelu večer sam učila!“
Došao kraj ispitnim rokovima i jedino što mogu reći jest – ima rokova.
