Najljepši su dio volontiranja oni trenuci kada shvatite da ste nekomu promijenili život
Jeste li jedna od onih osoba koje si stalno ponavljaju kako će krenuti volontirati, pa nikako da krenu? Neka vas onda moja priča potakne da svakako započnete!
Jeste li jedna od onih osoba koje si stalno ponavljaju kako će krenuti volontirati, pa nikako da krenu? Neka vas onda moja priča potakne da svakako započnete!
Kad sam imala 16 godina mislila sam da je volontiranje najgluplja stvar na svijetu. Nepotrebno gubiš vrijeme na ljude koje ćeš susresti jednom i nikad više, a mogao si napraviti četiri obitelji u Simsima, naučiti lekciju iz povijesti (ne znam samo koga sam lagala ovom izlikom) ili živcirati mamu. Mislim, lijepo je pomagati drugima, ali sad nemam vremena/prehlađena sam/boli me prst/moram počešljati psa. Uvijek taj ali. A onda se jednog dana u mom životu dogodio nevjerojatni preokret, dramatično iskustvo koje je promijenilo moje razmišljanje, stavove i najednom sam pronašla vremena za sve — čula sam da jedna super profa iz moje škole svake godine svoje volontere vodi u Gardaland. Mislim realno, tko bi propustio Gardaland?
Tako je krenula moja priča. U godinu dana koliko sam volontirala u školi priključila sam se još jednoj organizaciji, upoznala sam toliko prekrasnih ljudi (koje sam unatoč svom uvriježenom mišljenju da ih više nikada neću vidjeti ipak susrela još mnogo puta), prošla sam kroz brojne edukacije i avanture, s volonterskom sam ekipom posjetila Rim i Pariz, naučila jahati, po potrebi bila i atletičarka (kad bi na sastancima shvatili da je ponestalo čipsa ili ono jednom kad smo na svoj veliki govor zaboravili mikrofon — da, volontiranje može biti jako zabavno), pobijedila svoj strah od javnog nastupa, naučila se mnogo bolje izražavati, ali i kako prihvatiti kritiku i iskoristiti ju da nastavim rasti. Mogu iskreno reći da sam se promijenila u potpunosti, a pritom zaista pronašla sebe.
Nakon dvije godine volontiranja koje je uključivalo dijeljenje letaka, vođenje i pomoć pri terapijskom jahanju, brigu oko gostiju na velikim događanjima, brigu oko donacija, na fakultetu sam vidjela oglas da se traži netko tko bi preuzeo vođenje projekta vezanog uz volontiranje. Nisam imala pojma o vođenju ikakvih projekata, niti o ikakvoj organizaciji ljudi i događanja, niti o držanju nekih velikih govora, niti o ugovorima i novčanim potporama, tako da sam se, logično, javila za mjesto voditelja projekta i odmah ga preuzela u svoje ruke. Da, bilo je teško, naporno i oduzimalo je mnogo vremena, imala sam toliko toga za naučiti i napraviti, ali svaka utrošena sekunda se isplatila.
Volontiranje može biti jako korisno. Stavimo li na stranu osjećaj zadovoljstva nakon što ste nekome pomogli ili nešto novo naučili, ili jednostavno napravili nešto korisno umjesto da ste ležali u krevetu i gledali serije, otkad mi u životopisu stoji da sam vodila jedan takav projekt i da imam pristojne vještine vođenja i organizacije, gdje god da se prijavim, uvijek me zovu na razgovore, bilo da se radi o poslu ili praksi. Za mene, najljepši dio volontiranja su oni trenuci kada shvatite da ste nekomu promijenili život, samo zato što ste izdvojili par sati svoga vremena. A i dalje ćete, vjerujte mi, imati vremena za sve!
Ja sam jednako stigla igrati igrice, učiti (čak sam bila i motiviranija!), živcirati mamu i počešljati psa, a osjećala sam se kao da činim najbolju stvar na svijetu. Sve što sam dala drugima bilo je moje vrijeme, a dobila sam toliko toga zauzvrat. Ako se potrudite barem malo, ljudi će vas ozbiljnije shvaćati. Ljudi će vas uzimati u obzir. Život neće staviti sve pred vas, za najbolje se stvari morate potruditi. Samo vjerujte mi — za najbolje stvari se itekako vrijedi truditi. Na kraju, kako je Gandhi rekao: "Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu."
P. S. Bilo je super u Gardalandu!
