Tamara Kordovan

Kriza dvadesetih i druge vesele stvari

I tako, neki dan sam pročitala članak o krizi dvadesetih godina koja „basically” kaže da je normalno da si totalno „anxious” u svojim 20-ima jer svako desetljeće donosi nekakvu promjenu. Razumijem da su te godine krizne jer „ulazimo” u svijet odraslih. S druge strane, svaka godina je krizna jer se svake godine dešavaju nove nepredvidive stvari na koje možeš ili ne možeš utjecati, to je život, što ne?

21.1.2018.

Jesam li ja jedina osoba koja kaže da je „prije koji dan” ili „neki dan”, a misli na stvar koja se desila prije dva, tri, šest mjeseci. Ovo vrijedi isključivo za malene stvari, ove velike više manje mogu smjestiti na nekakvu vremensku crtu. Mislim da za ove malene nije ni bitno u kojem su se trenu dogodile pa je to zanemarivo. Ipak, nikad ne bih rekla „nekidan sam pala matematiku” kad točno znam datum, vrijeme i mjesto. Niti ćete sigurno čuti ženu koja je trudna već 6 mjeseci da kaže „prije koji dan sam ostala trudna”. Uglavnom, zaboravljam kad sam napravila neke male stvari i najčešće ću reći da sam „neki dan promijenila žarulju u kuhinji” iako je to možda bilo prije tri mjeseca.

I tako, neki dan sam pročitala članak o krizi dvadesetih godina koja basically kaže da je normalno da si totalno anxious u svojim 20-ima jer svako desetljeće donosi nekakvu promjenu. Razumijem da su te godine krizne jer „ulazimo” u svijet odraslih. S druge strane, svaka godina je krizna jer se svake godine dešavaju nove nepredvidive stvari na koje možeš ili ne možeš utjecati, to je život, što ne?

Mislim, razumijem ovo s krizom dvadesetih jer sam jednako kao i svi vi, među hrpom promjena i ljudi oko sebe. Recimo, samo bacim oko na bilo koju društvenu mrežu. Dio poznanika i prijatelja vjenčao se i već ima djecu. Dio putuje svijetom i malo malo se čekiraju ono, u Rusiji. Dio lijepi fotke skripti jer mora učiti za kolokvij. Neki rade u inozemstvu i grade si nekakav život. Neki se opijaju svaki vikend do te mjere da ne znaju u kojoj se državi nalaze pa se čekiraju u Kini iz zajebancije.

I onda pogledaš sebe. Ja recimo, sjedim umotana u dekicu, u stanu iz 1939. godine u kojem se sve život raspada i gdje grijanje ne radi baš najbolje dok smišljam formulu sretnog i uspješnog života (čitaj kako položiti zadnji ispit). Iako bih i ja radije bila u Kini i učila jesti štapićima.

Jednostavno smatram da dvadesete jesu krizne jer je to razdoblje promjena za sve nas. Stalno se hvatam u razmišljanju da bih trebala nešto što uopće ne moram. Recimo, kad sam imala 14 godina, uvijek sam mislila da su ljudi sa 22 totalno odrasli i imaju sve smišljeno u životu. Onda napuniš 22 i useliš se u stan iz doba Hitlera s još 3 nepoznate osobe koje si našao na Facebooku. I u tom trenu shvatiš da nitko ne može isplanirati svoj život do krajnjih granica jer to jednostavno tako ne ide, a da ide, ne bi bilo zabavno.

Pod ovim „trebala bih nešto” se desi da se uhvatim u razmišljanju da bih i ja možda trebala biti udana sa svoje 22 godine Ili bih trebala imati posao i stambeni kredit. Normalno da smo zbunjeni i ja i moja dekica.

Što ti pokušavam reći? Ne postoji kriza dvadesetih godina. Postoji kriza SVAKE godine jer nikad ne znaš što će ti ista donijeti. Ne moramo nužno govoriti o kalendarskoj godini, nego jednostavno o godini tvog života od rođendana do rođendana. Nemaš razloga konstantno brinuti se o tome što drugi rade i postižu dok ti sjediš i učiš za ispit. Radi za sebe, na sebi i nek te ne diraju tuđe vremenske crte koje su posložene drugačije nego tvoja. Možda već sutra dobiješ besplatno putovanje na Maldive, hebiga, život je nepredvidiv.

Znam da vjerojatno sve ovo već „znaš, i šta ja sad tu pametujem”, ali osobno mi neke stvari bolje sjednu kad ih vidim crno na bijelo.

Evo ti i motivacijski poster da ti uljepšam dan.