Konferencije o zapošljavanju mladih i sarme
Isječak iz dana kada će Hrvatska (potencijalno) postati utočište Šveđanima, Fincima, Talijanima i Španjolcima. I ne, nije vic.
Isječak iz dana kada će Hrvatska (potencijalno) postati utočište Šveđanima, Fincima, Talijanima i Španjolcima. I ne, nije vic.
Nedavno je u Zagrebu održana konferencija koja će navodno pomoći u rješavanju problema nezaposlenosti mladih u Europi. Kada kažem navodno to je vjerojatno zato što su prisutni ostavljali dojam kao da su ovdje poslani po kazni. Kao ono kad roditelji dijete pošalju da stoji u kutu ili u mom slučaju da zurim u sunce ili tako nešto, jer su sve ostale metode bile beskorisne. Moje mišljenje se uskoro mijenja jer u prostoriju hrle novinari svih mogućih agencija.
Osjećam se bitno, možda svjedočim povijesnom danu. Onome u kojemu Hrvatska prestaje biti zemlja uhljeba, poštuje svoju radnu snagu, otvara nove pogone, ljudima na sezoni su plaćeni prekovremeni i sve ostale maštarije nas Hrvata. U biti, sve ono što će dovesti do toga da jednog dana bahato odbacim poklopac od jogurta bez da ga poližem jer eto sad to mogu. Dok tako mislim o jogurtu pored mene netko spominje besplatni ručak nakon završetka. Ako već nemamo sreće sa zapošljavanjem možda bar bude dobra sarma?
Uskoro se pojavljuju predstavnici iz Švedske, Finske, Italije i Španjolske. Možda se previše žalimo, očito ni njima nije bajno ako dolaze ovdje na sarmu. Naravno, popularno mišljenje Hrvatskih studenata je kako je svugdje u Europi bolje nego kod nas. Ako je ovo stvarno taj sudbonosni dan kada će se sve promijeniti, možda sutra na portalu Jutarnjeg Lista naiđem na zanimljivu priču. Možda umjesto uobičajenih ispovijesti ljudi bez imena koji odlaze u Irsku i Njemačku izađe ispovijest Šveđana i Finaca koji sele cijele obitelji u Hrvatsku. Možda umjesto o bezimenim Hrvatima koji dvosobne stanove zamjenjuju obiteljskim kućama, više ne kupuju proizvode pred istekom roka trajanja u Konzumu, već se hrane u restoranima, počnemo čitati o Šveđanima i Fincima koji rade obrnuto. Naposljetku, prilagodba novim kulturama u tim zemljama sada je ionako IN.
Konferenciju svojim govorom otvara državni tajnik. Pod pretpostavkom da je veliki fan Studentskog.hr i čita sve naše članke ovim mu se putem ispričavam jer se nisam posvetio njegovom izlaganju. Pažnju mi idalje odvraćaju dvosobni stanovi, gospođe pored mene koje još uvijek nagađaju što je za ručak i činjenica da se govornik preziva isto kao i ja. Možda nisam ni svjestan da imam vezu u politici? Ručak. Menza. Nisam ništa jeo. Nemam više subvencije na iksici, a frend iz Istre mi više neće posuditi svoju. Dvorana se počela prazniti jer novinari odlaze. U tom trenu sam više ljut na svoju buduću struku nego na nezaposlenost. Ali kako mi može biti buduća struka ako ne postoje radna mjesta? Zaključak je u tom slučaju da je ovo pitanje nešto kao dilema kokoši i jajeta.
FOTO: Know your meme
Ostatku sam se stvarno posvetio u potpunosti. Na panelu naša predstavnica puno govori o subvencijama Europske Unije, kao da je to sve na što računamo i ostavljaju generalni dojam kako smo zapravo bezidejni. Stara izreka kaže: daj čovjeku ribu i nahranio si ga za dan, nauči čovjeka pecati i nahranio si ga za život. Kada će netko napokon shvatiti da financiranje projekata i pojedinaca ne može uroditi plodom ako ni oni ne znaju što čine. Dok se države sudionice ovog projekta većinom koncentriraju na uvođenje novih školskih programa koji potiču poduzetništvo i natjecanja inovativnosti mi još uvijek uvodimo novu lektiru. I to bezuspješno.
Dok u Švedskoj djeca od petih razreda pa nadalje sudjeluju u posjetima kompanijama gdje ih se uči kako voditi posao, u Hrvatskoj je program revolucionarniji od toga. Naime, plan je osnovati radne skupine, one će informirati i obrazovati stručne timove, a potom će stručni timovi održavati savjetovanja o potencijalnim karijerama učenika. U prijevodu, poboljšana verzija orijentacijskog testa koje sam još ja polagao prije odlaska u srednju školu.Kako ne bi sve bilo tako crno, a kako kaže i Top Shop reklama ali to nije sve, Radne skupine će biti razvijane po cijeloj Hrvatskoj kako bi djecu naučile vještinama. Kao glavni problem istaknuli su nezainteresiranost učenika da potraže bitne informacije jer sve je na internet stranicama. Svakome tko ne živi u Hrvatskoj ovo bi se činio kao mukotrpan i neefikasan proces, ali svi mi ostali znamo da je to jednostavno način na koji funkcioniramo.
Italija je kao rješenje pronašla jednostavan odgovor. Obrazovati za rad. Iako na prvu možda zvuči kao stvaranje jeftine radne snage plan je zapravo više nego dobar. U škole u malim zajednicama uvode se posjeti majstora zanata (drvodjelje, majstori ručne izrade itd.) koji kroz nastavu uče razne tehnike posla te ih se tako i potiče da svoje obrazovanje nastave u tom smjeru. Hrvatska naravno ima stručnu praksu u strukovnim školama, ali svi koji smo ju ikada odrađivali znamo da ovisi o pojedincu hoće li stvarno nešto izvući iz toga ili će tu istu provesti na pauzama.
Po ne znam koji put tijekom ovog dana se tješim. Ovaj put činjenicom da je Španjolska jednako bezidejna, što je vjerojatno razlog zašto su prvi u Europi po nezaposlenosti. No nikakvu utjehu ne pruža činjenica da je nezaposlenost mladih u Hrvatskoj 43%. Lagao bih kada bi rekao da nisam vidio šok na licima prisutnih kada su isto to čuli. Već sljedeći tren svi su bili na nogama, gospođe pored mene oduševljeno žure na ručak. I tako sam im se i ja pridružio. Bio sam sretan jer sam znao da je budućnost zapošljavanja u Hrvatskoj u rukama Radnih skupina. I na kraju nije bilo sarme.
