Koke linija
Puno truda u odnosima s javnošću i akademskom zajednicom otišlo je u sinuse zajedno s bijelim prahom za koji se, usput rečeno, nije još ni dokazalo da je droga. Nije to ni bitno. Kako će ti itko dati veća prava ako se rugaš drugim studentima na takav način? Iksica za izradu kokainskih crta? Ironija na kvadrat.
Puno truda u odnosima s javnošću i akademskom zajednicom otišlo je u sinuse zajedno s bijelim prahom za koji se, usput rečeno, nije još ni dokazalo da je droga. Nije to ni bitno. Kako će ti itko dati veća prava ako se rugaš drugim studentima na takav način? Iksica za izradu kokainskih crta? Ironija na kvadrat.
Kad novčanica postane nastavak usisavača, a iskaznica dopunskog osiguranja, kao vrh vrhova ironije, posluži za organizaciju bijelog praha u linije, obično slijedi jako dobra zabava. Ili debakl.
Prošlog tjedna zabavljala nas je svojim podvigom jedna studentica s VERN-a. Heroina naše priče junački je u nos usisala nekakav bijeli prah, za koji tvrdi da je dječji puder. Vjeruje li joj tko? Čelnici veleučilišta ne. Ugovor o studiranju raskinut joj je.
Moguće je svašta. Ponekad je teško održati koncentraciju na predavanjima, znaju to svi studenti. Zanemarujući zakone, pravila i statute, čak je koksa i neloše rješenje za naoštravanje studentskih osjetila. Dosta je velik problem za spomenutu djevojku to što je to jedna od onih droga koje su zabranjene zakonom i statutom VERN-a.
U VERN-ovu je statutu konzumiranje alkohola i opojnih sredstava te unošenje istih u prostorije veleučilišta okarakterizirano kao neprihvatljivo ponašanje. U isti rang ulaze kašnjenje na nastavu i prepisivanje na ispitima. Teško da će ikoga zbog tih prekršaja etičkog kodeksa protjerati s veleučilišta, no vrijeme i mjesto mogu biti neprijatelji, pogotovo ako te netko snima.
Na 100 000 stanovnika u Hrvatskoj imamo oko 250 liječenih ovisnika o drogama u dobi od 15. do 64. godine. Dakle u Zagrebu kao milijunskom gradu nemilo se vuku metri linije iz dana u dan. Ovih nekoliko centimetara stvorilo je veliku hajku, ne toliko zbog mjesta radnje (dolazili su ljudi svakakvi na faks, studenti i predavači, pa se nikom ništa nije dogodilo), već zbog vremena.
Veleučilišta i privatne visokoobrazovne ustanove već se godinama trude da se u što više područja izjednače sa sveučilištima. Silno se trude razbiti predrasude o plaćenim programima obrazovanja koje završi tko god hoće, samo ako plati školarinu. U velikoj su mjeri i uspjeli, vidjelo se to u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, a i u najnovijem Zakonu o radu, po kojemu bi neki (a možda i svi) izvanredni studenti (kojih su puna privatna visoka učilišta) trebali imati pravo na rad preko studentskih ugovora.
Puno truda u odnosima s javnošću i akademskom zajednicom otišlo je u sinuse zajedno s bijelim prahom za koji se, usput rečeno, nije još ni dokazalo da je droga. Nije to ni bitno. Kako će ti itko dati veća prava ako se rugaš drugim studentima na takav način? Iksica za izradu kokainskih crta? Ironija na kvadrat. I još kad to vide stotine tisuća ljudi, onda imamo debakl iz prvog odlomka.
U nekom drugom vremenu i kontekstu ovo bi sve bila samo dobra zajebancija. Ovako je postalo smrtno ozbiljno, toliko da netko u rekordnom roku izleti s fakulteta zbog nečeg naizgled bezazlenog. Nije stvar u nekoliko centimetara linije, već u poruci koja je njima odaslana.
