Iz Rima s ljubavlju
Od srca zahvaljujem portalu Studentski.hr što mi je udijelio dio svog dragocjenog medijskog prostora da nabacim svoja iskustva i misli iz rimske tuđine u naletima inspiracije. Ovaj portal će mi sigurno učiniti novu rimsku godinu ljepšom od prošle. Diplomski rad kojim se bavim prethodnih mjeseci pisan je na taliljanskom jeziku tako da je pravi užitak opet koristiti mnogo ljepši i lakši hrvatski nam jezik.
Od srca zahvaljujem portalu Studentski.hr što mi je udijelio dio svog dragocjenog medijskog prostora da nabacim svoja iskustva i misli iz rimske tuđine u naletima inspiracije. Ovaj portal će mi sigurno učiniti novu rimsku godinu ljepšom od prošle. Diplomski rad kojim se bavim prethodnih mjeseci pisan je na taliljanskom jeziku tako da je pravi užitak opet koristiti mnogo ljepši i lakši hrvatski nam jezik.
Od srca zahvaljujem portalu Studentski.hr što mi je udijelio dio svog dragocjenog medijskog prostora da nabacim svoja iskustva i misli iz rimske tuđine u naletima inspiracije. Ovaj portal će mi sigurno učiniti novu rimsku godinu ljepšom od prošle. Diplomski rad kojim se bavim prethodnih mjeseci pisan je na talijanskom jeziku tako da je pravi užitak opet koristiti mnogo ljepši i lakši hrvatski nam jezik.
U Rim sam stigao prije dvadeset dana da bih prijavio diplomski rad, sredio stan i dokumente te upisao novu akademsku godinu. No ovaj dolazak je bio drukčiji od prethodnih i moja očekivanja su bila na većoj razini. Prvi put nisam pratio oznake Ostali putnici po iskrcaju s broda u Anconi već sam slijedio one Građani EU. Moram vam priznati da mi je godilo što mi ne otvaraju prtljagu i ne gledaju jesam li ponio kilogram ili dva cedevite, kesicu ili dvije čokolina, pet ili deset juha u kesici, je li pršut kupljen ili domaći i što mi ne otvaraju novčanik gledajući imam li dovoljno novca da boravim u njihovoj Obećanoj zemlji, Italiji. Mislio sam si, pa što sam uopće dolazio dvadeset dana prije početka faksa kad ću svu potrebnu dokumentaciju srediti za tri dana?
Neću vam opisivati tijek radnje u međuvremenu jer bih preopteretio kompjuterski sustav portala, ali ću vam samo reći da, nakon obijanja desetak ustanova i šaltera, dokumenata još nemam i da ih neću imati narednih par mjeseci.
Europska zdravstvena iskaznica napravljena u Hrvatskoj, u Italiji ne vrijedi ili bolje rečeno, oni je prvi put vide, pa mi je simpatična gospođa iz ureda za imigrante nakon upita kako li sam samo toliki narastao, savjetovala da napravim njihovu zdravstvenu iskaznicu koja košta par tisuća kuna i da onda neće biti ama baš nikakvih problema. Nakon nevjerojatne spoznaje da je Hrvatska ovog ljeta ušla u Uniju shvatio sam da je gospođa inače odlično upoznata s ekonomskim blagostanjem zemlje iz koje dolazim i imovinskim (ne)prilikama moje obitelji pa me upitala i za ispis bankovnog računa na kojem mora biti 5000 eura jer i to spada pod obveznu dokumentaciju za dobivanje talijanskog dokumenta. Htio sam je upitati iz kojeg džepa želite da vam izvadim novac, ali se nisam mogao sjetiti kako se na talijanskom kaže džep pa sam odustao od toga, ustao se, zahvalio se i rekao joj da se vidimo kroz narednih tjedan dana kada uplatim osiguranje.
Naravno da osiguranje nisam platio nego opreznije hodam gradom i zdravije se hranim da kojim slučajem ne bih pao ili pak doživio pad imuniteta pa se razbolio. Čekam kad će im netko prevesti s engleskog na talijanski dio internetske stranice Europske unije koji kaže da zdravstvene kartice izdane u Hrvatskoj vrijede u svim članicama Europske unije pa da opet odem simpatičnoj gospođi na šalter. Solidnu stipendiju imam, ali par tisuća kuna viška nemam. Zapravo i da imam ne bih im platio jer čemu sva muka i ples Hrvatske pod dirigentskom palicom Europske unije oko priključenja kad osnovna prava u Italiji još zagarantirana nisu.
Pomislit će ljudi da je studiranje u Rimu očajno pa napuštamo administraciju i prelazimo na ljepše teme. Svi se slažu da je najlipši grad na svitu Split, ali pitanje prve pratilje je diskutabilno. Osobno bih kao prvu pratilju bez ikakve dileme stavio Rim.
Grad s brojem stanovnika jedne Hrvatske, grad nemjerljive kulture, grad gladijatora i careva, grad Koloseuma i Sikstinke kapele, grad središte Katoličke Crkve, grad brojnih sportskih manifestacija, grad talijanskih šansona, sveučilišni grad, grad ugodne mediteranske klime, ali i grad vječnih prometnih gužvi, grad sa samo dvije linije metroa, grad skupih kava, grad često prepotentnih Rimljana, grad skupih studentskih soba. E da, to vam je Rim, za mene prije svega, grad najvećeg životnog iskustva.
Za prvu napisanu kolumnu ne želim prepričavati anegdote, a vjerujte mi bilo ih je na stotine već želim poslati poruku studentima koji su u dilemi što upisati, ili otići-ne otići iz Hrvatske.
Po svom odlasku naišao sam uglavnom na poticaje i podršku, ali i na kritike tipa: izdaješ Hrvatsku, nikad ne bih mogao otići iz Splita, najlakše je pobjeći iz zemlje, vjerojatno se nećeš ni vratiti...
Što je to meni Hrvatska pružila u petnaest godina mog obrazovanja? Kako su moj trud i zalaganje u učenju nagrađeni?
Istina je da je kod kuće najljepše, ali brojka od četrdeset tisuća nezaposlenih u Splitsko-dalmatinskoj županiji ne zvuči optimistično za moju budućnost i budućnost moje djece. Ova će mi opcija, siguran sam, otvoriti neka nova vrata za bolje sutra mene i moje djece. Ako ništa, životno iskustvo trogodišnjeg boravka u velikom inozemnom gradu dopušta mi da barem sanjam bolje sutra. Svim prijateljima sam rekao da idem kako bih se vratio, a ne da idem kako bih ostao u inozemstvu.
Stoga, dragi studenti, tražite ono što mislite da je najbolje za vas i za vašu budućnost. Mnoge sputava novac, skup život u inozemstvu i teški uvjeti stjecanja stipendija, ali studirajući u Hrvatskoj bio sam dijete nezaposlenih roditelja i dospio sam u Rim samo zato što sam se vodio onom iz Lukina evanđelja: Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
Mislim da je to pravo rješenje za ostvarenje vaših snova. Da nisam pokušavao, kucao, slao na stotine mailova i dosađivao sad bih vjerojatno gledao papu na televiziji, promatrao Koloseum na razglednici, maštao o talijanskoj kavi i vjerojatno ne bih stisnuo ruku i razmijenio par riječi sa Silvijem Tomaševićem kao što sam spletom okolnosti napravio jučer na proslavi blagdana svetog Jere.
Papa Frane je prekrasno rekao na nedjeljnoj propovijedi: "Ako stvari, novac i svjetovnost postanu centar našeg svijeta, izgubit ćemo se!". Davno su se naši vladajući izgubili i nikako da se pronađu tako da je ostvarenje vaših snova prepušteno isključivo vama i vašoj upornosti.
