Iskustvo nadobudnog studenta: najčudniji razgovor za posao
Svakom razgovoru za posao treba pristupiti pomalo nadobudno, ali s dozom samokontrole. No što kada nadobudnost zakaže, a ti samo šutiš i klimaš glavom pred osobom koja te intervjuira?
Svakom razgovoru za posao treba pristupiti pomalo nadobudno, ali s dozom samokontrole. No što kada nadobudnost zakaže, a ti samo šutiš i klimaš glavom pred osobom koja te intervjuira?
Nisam tip koji pretjerano voli razgovore za posao. Dobro, većina ljudi ih ne voli. To i nije neka novost. Neću vam lagati, nisam bio na previše razgovora. Možda na jedno 8-9 otprilike. Većina ih je prošla sasvim u redu. Tri su urodila plodom. Najviše iskustva imam s radom u kontakt-centru. Nekako mi je suđen do kraja mog studentskog obrazovanja. Da vas odmah na početku razveselim, ova kolumna neće biti o radu u kontakt-centru. Previše je toga rečeno i napisano o radu u istom da je već prešlo granicu dobrog ukusa. Reći ću samo da mi je divno. Ono što ću vam pokušati dočarati danas jest moje nadasve čudno iskustvo na razgovoru za posao. Vežite se, polijećemo!
Nakon pola godine pauze koju sam uzeo od balansiranja između posla i fakulteta odlučio sam krenuti u potragu za novim poslom. Nisam tip osobe koji će slati zamolbe na svaki oglas koji se pojavi na stranicama Student servisa. Pažljivo biram ono što mislim da bi mi odgovaralo. To bi bili ovi fini uredski poslovi. Tko to ne bi radio? – pitate se? Svi bi. Ali u moru oglasa u kojima je 90% onih za rad u kafiću ili prenošenje jeftinih prošvercanih drva iz Argentine za 150 kuna dnevno pronašao sam jedan koji mi se učinio zanimljiv. Neću imenovati poslodavca. Reći ću samo da se radilo o pristojnoj firmi koja je tražila studente za povremen rad. U oglasu je bilo navedeno prihvatljivo, fleksibilno radno vrijeme i dobra satnica. Realno, takve stvari pišu u većini oglasa, a kad kreneš raditi, dočeka te sasvim jedna druga priča. No nebitno je sada to. Bitno je pokušati pa kud puklo da puklo!
Pokušavam svakom razgovoru za posao pristupiti pomalo nadobudno. Večer prije visim na onim stranicama gdje ti lijepo napišu savjete o tome kako se ponašati, najčešća pitanja, koje riječi izbjegavati i slično. Glavne stvari kojih se pridržavam su: obavezno isključen mobitel za vrijeme razgovora, dolazak bar 10 minuta ranije i pristojnost prema svim osobama s kojima ostvariš minimum komunikacije u prostorijama poslodavca. I da, obavezno pripaziti na zubnu higijenu. Loš zadah nije nešto što bi vam baš moglo laskati. Također, malo glume nije na odmet. Svi mi u sebi imamo jednu malu crtu glumačkih sposobnosti. Upravo tu crtu treba znati iskoristiti u pravom trenutku. Naravno da nećete glumiti Esmeraldu na razgovoru za posao, ali malo dramske napetosti nije naodmet.
Večer prije razgovora sam ispred ogledala napravio jedan mali igrokaz kako bih se pripremio. Otišao ranije na spavanac da malo smanjim podočnjake od cijelog neprospavanog mjeseca (bio je šesti mjesec, ispitni rokovi su učinili svoje). Dobrog raspoloženja sam se ustao, a prva jutarnja kava je dodatno povisila moju ljestvicu sreće. Došao sam ispred zgrade trideset minuta ranije. Ne volim kasniti. Ovako imam vremena za još jedan kratki macchiato i malo podizanja samopouzdanja prije početka razgovora. Točno sedam minuta ranije sam ušetao u prostorije firme te se uputio na šalter za klijente. Ispred mene su bile dvije osobe koje su tu došle po malo raspitivanja o usluzi. Došao je moj red. U sebi sam duboko uzdahnuo i napravio korak prema pultu. Uz pristojan pozdrav i blagi osmijeh sam se predstavio s napomenom da sam stigao na razgovor za posao.
Gospođa za šalterom me uz minutu šutnje blijedo gledala, a zatim izustila: Joooj, ja sam totalno zaboravila na to!
Klimnem glavom i kažem joj nema veze iako joj u sebi već psujem sve po spisku. Činjenica da je zaboravila razgovor za posao mi se baš nije pretjerano sviđala, no što je, tu je. Progutaj knedlu, Luka, možda je imala previše posla za danas. Ona je ta koja me nazvala. Prepoznao sam joj glas. Ne izgleda mi i ne zvuči simpatično kao kada smo se čuli telefonski.
Ajde, kad si već stigao, da to obavimo. Sjest ćemo, evo, tu, kaže ona i pokaže mi dvije stolice s moje strane pulta. Stolice za klijente koji čekaju red.
Dobro, ako ti je tako lakše, pomislim u sebi. Ne sjećam se točno je li mi se predstavila, možda u telefonskom razgovoru. Negdje u glavi mi zvoni da je izustila ime Ana ili Anamarija.
Nek' joj bude! Sjela je nasuprot mene, pričekala da skinem jaknu, a zatim kao iz topa izustila prvu rečenicu: Ovako stoje stvari: ja sam samohrana majka! Ja šutim, pokušavajući zadržati nagon da napravim poker face. Ona nastavlja: teško je biti samohrana majka, a zatim kreće priča o njenom malom slatkom boležljivom djetetu. Pola te priče nisam ni čuo, već sam klimao glavom misleći jesam li sam ja na pravom mjestu. Jebote, Luka, možda si fulao firmu, razgovor za posao. Možda sanjaš. Nemoj raditi grimase. Pravi se da te zanima njena priča, klimaj glavom i govori da, da, da.
Pokušao sam je u par navrata zaustaviti i reći nešto o radnom iskustvu, nešto što bi bilo možda bitno za posao pošto vidim da razgovor kreće u potpuno krivom smjeru, no žena se razvezala o samohranom roditeljstvu. Možda da se asimiliram s njom, izmislim neku priču o tome kako imam prijateljicu koja je samohrana majka? Zaglim je, pustim suzu u znak suosjećanja? Luka, idiote, nisi psihijatar, na razgovoru za posao si.
Monolog joj je trajao 10 minuta. U tih deset minuta između redaka sam načuo da je spomenula kako bih za početak bio zamjena za bolovanja i godišnji odmor (naravno da je opet napomenula kako je često na bolovanju jer, ako niste shvatili, ona je samohrana majka i ima slab imunitet isto kao njeno dijete). Na kraju monologa me upitala kako mi se čini? Čini mi se da ću iz jakne izvaditi pištolj i početi pucati! Klimnuo sam glavom i rekao da mi je O.K. Ženo, ja sam samo jadni student koji želi raditi i zaraditi. Hvala što si mi isisala volju za životom...
To bi bilo to! Imaš li možda ti kakvih pitanja? Negativno klimnem glavom.
„Ja ti moram obaviti još jedan razgovor za posao, znaš, jedna studentica koja se prijavila mora na operaciju zuba, pa sam joj odlučila izaći u susret i obaviti s njom razgovor nakon operacije.'' Radi što hoćeš, ženo Božja, i pusti me da izađem van iz prostorije, pošteno te ispsujem i odem u menzu potrošiti zadnje lipe iz novčanika.
Ja ću te svakako nazvati da ti javim ishod.
Može, izustim u nevjerici.
Ne znam je li je veća katastrofa to što sam ja cijelo vrijeme klimao glavom ili to što mi je žena skoro ispričala koliko sati se porađala?! Naravno, nije me nazvala. Možda je zaposlila curu koja je bila na operaciji zuba. Blago curi s pokvarenim zubom. Ako je dobila posao, mogao bi joj se još koji zub pokvariti bude li ova prepričavala obiteljske probleme i povijest svoje obitelji. Stvarno sam htio taj posao.
FOTO: Pinterest
Došao sam na razgovor u jednu agenciju za putovanja. Razgovor je stvarno tekao divno. Baš onako kako zamišljaš jedan super razgovor za posao. Muž i žena su me intervjuirali. Početno sam razgovarao sa ženom dok je muž sa strane promatrao moje pokrete i gestikulaciju. Na kraju razgovora pita mene tip što mislim o predlošku jednog njihovog putovanja. Proučio sam njihovu internetsku stranicu prije razgovora negdje znajući da će mi postaviti to pitanje, to pitati, što je naravno jedan dodatan plus za poslodavca.
Bilo bi to super da ja nisam idiot kojem je često jezik brži od pameti. Krenuo sam pričati kako mi se ne sviđa dotični plan, to jest, predložak putovanja. U glavi sam znao da radim pogrešnu stvar, ali sam ipak nastavio pričati. Ne pitajte me zašto sam to napravio. Ne znam.
Ne mogu vam riječima dočarati njihove izraze lica. Pogledom kako-se-usuđuješ-vrijeđati-plan-koji-smo-mi-napravili su ga krenuli opravdavati i isticati dobre strane. Mene to iz nekog razloga nije pokolebalo da istaknem za mene loše strane i prijedloge kako bi to trebalo prepraviti. Možda me povukao nagon da ostavim dojam zainteresiranosti i nekog kvazidokazivanja. Loša odluka. Kiselo su se rukovali sa mnom u znak pozdrava, a nakon dva dana mi poslali neki otrcani mail kako je konkurencija bila jaka te su oni odlučili zaposliti nekog drugog. I da, žele mi puno sreće u mojoj profesionalnoj karijeri! Želim i ja vama puno sreće u pravljenju boljih planova i predložaka!
Eto, dragi moji, dvije situacije kako možete uprskati stvar. Klimanjem glave i kritikama nečeg što je kreirao možda tvoj budući poslodavac. Možda da nisam klimao glavom i ubacivao se dotičnoj iz prve situacije u riječ, bi shvatila da je pretjerala. Ili bi okrenula vodu na svoj mlin jer je nepristojno prekidati ljude, pogotovo na razgovoru za posao. Vjerojatno je svim kandidatima pričala istu priču. O tome mogu samo nagađati.
Nadam se da vam je bilo zanimljivo i poučno. Sretno vam bilo na svim budućim razgovorima za posao! Učite iz mojih grešaka i začinite razgovor s malo glume ukoliko vam nije neki dan. Ipak, „Svijet je pozornica na kojoj svatko igra svoju ulogu!'' – William Shakespeare.
